Petak, 7. prosinca 2012. u 18h

O knjizi će govoriti prof. dr. sc. Frane Šago, Mate Kuvačić Ižepa, prof. i autor.
Predstavljanje će se održati u petak, 7. prosinca 2012. u 18 sati.
Radujemo se Vašem dolasku!

Autor ovog drugog dopunjenog izdanja argumentirano impostira izuzetnu društveno – povijesnu odgovornost u politološko, gospodarskim i civilizacijskim matricama društva Ltinske Amerike, konkretnije ponajprije Bolivije.
Istraživačko – analitička determinirana strast u nabojima konkretnog iskustva i kompatibilnih političkih teorija daje Jerku Grga, autoru ove studije, dostatnu argumentaciju za jednu osebujnu povijesno – činjeničku sintezu Che-ovog angažmana, neovisno o njegovom promašaju, neuspjehu, usudu…
Autor nedvojbeno u analizi dokazuje, što je točno, da su revolucije, pa tako i Che-ova, dramatične epizode sa vrlo upitnim strukturalno – politički i gospodarsko – civilizacijskim usloženim konačnim ishodima. Autor, također, daje jednu politološko – sociološku analizu teorije revolucije, te precizno objašnjava zbog čega do njih dolazi, ili pak ne dolazi, u određenim vremenima, na određenom mjestu.
Konačno, autor upravo to dokazuje na analizama Che-ove borbe i ukazuje na složenost same politološke morfologije revolucije u Boliviji i što bitno otežava njen angažman i konačni ishod.
Prof. dr. sc. Frane Šago

Jerko Grga je rođen 1935. godine u Segetu u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji kao sedmo dijete od oca Ivana i drugo majke Jake. Zbog rata u školu je pošao sa devet i pol godina. Osnovnu školu je pohađao u Segetu i Trogiru. Nakon “male mature” pet godina pauzira da bi tri godine radio sa ocem u polju. Potom se zaposlio kao građevinski radnik, zatim pomoćni tesar, skladištar, materijalni knjigovođa. Školovanje nastavlja 1955. u Srednjoj ekonomskoj školi u Splitu, uz rad u Trogiru i školu u Splitu, dnevno je pješačio šesnaest kilometara i autobusom prelazio pedeset dva kilometra.
Od Općine Trogir 1959. dobio je stipendiju za studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je vrlo dobar student. Fakultet je završio u tri godine i devet mjeseci. U Općini Trogir zaposlio se 1963. kao referent za plan i analize. Tri mjeseca potom postaje načelnik Odjela za financije. Školske godine 1963/64 bio je predavač u Narodnom sveučilištu u Trogiru. U Beogradu 1964. polaže prijemni ispit za diplomatsku službu. Kao uspjeli karijerni diplomat službovao je u veleposlanstvima SFRJ: u Boliviji (1966.-70.), na Kubi (1972.-77.) i u Meksiku (1981.-84.). U Ministarstvu vanjskih poslova SFRJ prešao je put od pripravnika do načelnika Uprave za Latinsku Ameriku i Karibe – zvanje opunomoćenog ministra. U svojstvu diplomata posjetio je oko trideset zemalja.
U zemljama službovanja održao je više predavanja o raznim temama – ponajprije na visokoškolskim ustanovama. Sudjelovao je u razgovorima mnogih delegacija međunarodnog i inog karaktera. Bio je sudionik više znanstvenih i drugih rasprava. Sredinom osamdesetih održao je nekoliko predavanja o Latinskoj Americi postdiplomcima Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Zbog rata 1992. godine išao je u prijevremenu mirovinu. 1991/92. bio je na „crnoj listi“ u Beogradu i u Segetu. Imao je, raznih neugodnosti i prijetnji, posebno u Beogradu. Napadan je i u beogradskom tisku.