PETAK, 14. VELJAČE 2014.

Kratak susret (Brief Encounter, 1946), Vel. Britanija, c/b, 86 min, Cineguild
Režija: David Lean
Scenarij: Noel Coward, Anthony Havleock-Allan, D. Lean, prema drami N. Cowarda
Direktor filma: Robert Krasker
Glazba: Sergej Mihajlovič Rahmanjinov
Uloge: Celia Johnson (Laura Jesson), Trevor Howard (Alec Harvey), Cyril Raymond (Fred Jesson), Eveley Gregg (Dolly Messiter), Stanley Holloway (Albert Godby), Joyce Carey (Myrtle Bagot), Margaret Barton (Beryl).

Na željezničkoj se stanici slučajno sreću Laura Jesson i Alec Harvey. Oboje su u braku, privrženi svojim obiteljima i, usprkos stanovitoj učmalosti svojih života, ne traže nikakve ljubavne pustolovine. Međutim, između njih se javlja obostrana zainteresiranost, a međusobni razgovor postupno dovodi do emocionalnog zbližavanja.
Jedan od vrhunaca realist. tendencija u svjetskom filmu polovice 1940-ih, djelo i u kontekstu brit. kinematografije ima izdvojen status: zbog gotovo dokumentarističkog oslikavanja ambijenata provincijske Engleske, vrlo prigušenih interpretacija dvoje gl. glumaca lišenih naglašenih melodramskih značajki, nedostatku izrazitijih dram. obrata, usredotočenju na “obične”, svakodnevne životne situacije. Realističnosti pridonosi i zasnivanje radnje na motivu slučaja odn. neočekivanog susreta i upoznavanja koji otkriva zatomljene osjećaje, kao i tenzija između kratkotrajnih trenutaka ljubavničke sreće protagonista i njihova kontinuiranog osjećaja grižnje savjesti. Film očituje i Leanove sklonosti prikazu emocionalno nezadovoljnih žena, a takvu karakterizaciju junakinje podcrtava njezina retrospekcijska naracija koja pridonosi i ugođaju nostalgije za kratkotrajnim emocionalnim ispunjenjem što preživljava tek u sjećanju. Djelo također svjedoči i o redateljevu afinitetu prema neizravnome, porivu za izbjegavanjem fiz. kontakata pa protagonisti ne počine fizički preljub, a što nadilazi prikazivačke i moralne konvencije razdoblja te sugerira i nesigurnost, prikrivanu tjeskobu, odn. besciljnost izvan ljubavne sfere. Suptilnu tenziju realist. stremljenja i melodramskih konvencija film majstorski orkestrira i fotografijom, u kojoj se izmjenjuju prizori naglašenijih kontrasta i oni gotovo dokumentarističke “sive” fakture, glazbenom partiturom II. klavirskoga koncerta u C-molu Rahmanjina te naglašeno empatičnim završetkom. Jedan od dobitnika Grand Prixa u Cannesu 1946., film je nominiran za Oscare za režiju, scenarij i gl. žensku ulogu.

B. Kragić

(izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža)