PETAK, 18. LISTOPADA 2013.

Amarcord (1973), Italija/Francuska, boja, 127 min, P.E.C.F./Franco Cristaldi
Redatelj: Federico Fellini
Scenarij: Federico Fellini, Tonino Guerra
Direktor fotografije: Giuseppe Rotunno
Glazba: Nino Rota
Uloge: Magali Noël (Gradisca), Armando Brancia (Tittin otac), Bruno Zanin (Titta), Pupella Maggio (Tittova majka), Ciccio Ingrassia (ujak Teo), Gianfilippo Carcano (don Baravelli), Mauro Misul (profesor), Maria Antonietta Beluzzi (trafikantica), Stefano Proietti (Oliva).
Radoznali dječak Titta odrasta u talijaknskoj provinciji okružen galerijom živopisnih likova te pokazuje veliko zanimanje za suprotni spol. Premda se s vremenom politički odnosi radikalno mijenjaju, a fašisti počinju dominirati institucijama moći, zajednica ne prestaje živjeti kroz rituale – smjena godišnjih doba, te prirodne, društvene i obiteljske spektakle (snijeg, magla, prolazak velikog broda, bračne svađe, ispadi ludoga ujaka).
Jedan od najomiljenijih europskih filmova svih vremena, pozornost je privukao vještim kombiniranjem intimnih motiva i društvenih rituala te groteskom i komičnim epizodama prožetim nostalgičnim tonom (prizor s korpulentnom trafikanticom lakog morala). Zlo i nemoral ne mogu biti teme ovako nostalgična filma, istodobno intimna poput prisjećanja te široka u tematskom zahvaćanju društvenih slojeva i važnijih zanimanja u malome mjestu, uključujući plemstvo, prostitutke i svećenika. Domišljata kompozicija kadra, sugestivna fotografija, dinamičnost zbivanja i uvjerljiva gluma nadograđeni su glazbom privlačne glavne teme. Fellini je navodno u film uklopio mnoge motive i događaje iz vlastitog odrastanja u Riminiju, koje je iskoristio i u nekim drugim ostvarenjima. Amarcord ne spada među redateljeva najuspjelija djela, no nezaobilazan je i zbog odjeka u popularnoj kulturi, a među više međunarornih nagrada osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku.

N. Gilić

(izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža)