Ponedjeljak, 17. rujna 2012. u 18:30

Pozivamo vas na predstavljanje knjige i projekta „Grancigulo, ljubavi moja“ Marine Peran Lekić koje će se održati u velikoj dvorani GKMM u ponedjeljak, 17.9. u 18:30.
Knjigu će predstaviti prof. dr. Dunja Jutronić, prof Ivana Bošković Ivčić, direktorica Centra za kulturu Bol i autorica.
U programu će sudjelovati i grupa djece – sudionika projekta.

O autorici:
Marina Peran Lekić je ugledala svjetlost dana jedne zimske nedjelje krajem studenog, 1946. godine u obiteljskoj kući pored mora, na Zenti u Splitu. Prelijepo djetinjstvo (pohađanje muzičke škole, plivanje u POŠK-u, tenis na Firulama i čak malo baleta), zaključuje s maturom u gimnaziji Vladimir Nazor i odlaskom na studij arhitekture u Ljubljanu. Studentska ljubav ju je u Ljubljani i zaustavila.

Poslije dvogodišnjeg boravka u SAD, gdje na University of Florida u Gainsvillu pohađa studij fotografiju i radi kao arhitektica, vraća se u Ljubljanu i započinje karijeru urbanistice.
Marina je supruga, majka, arhitektica, fotografkinja, dragovoljna medijatorica kulture u Ljubljani i teta Marina brojnoj djeci u dragovoljnoj školi plivanja „Grancigula“ u Bolu na Braču. Živi da bi stvarala i davala.

Premda je danas između Splita, Bola i Ljubljane podignuta državna granica, to je ne sprječava da čim joj se ukaže prilika odleti u naručaj svog rodnog kraja, bure i valova.
Provjetrena i puna poleta vraća se na sjever i tako lakše preživljava u sivilu magle.
Životna sudbina ju je dovela u Bol, gdje poduži dio godine provodi sa svojom užom i širom obitelji. U Bolu joj se dogodila Grancigula. Slučajno, iznenada, kao što se to uvijek događa s krasnim stvarima. Daleke 1997., njen rođak Neven Šimac, trener plivanja i bivši vaterpolist Mornara je otišao u more s njenom djecom Zrnom i Markom, da vidi kako plivaju. Uskoro im se na otvorenoj plaži Martinica pridružuju dvije susjede. Zrna je bila brza i Neven ju je u šali nazvao grancigulom. Puni volje i želje za učenjem plivanja i druženjem osnovali su najprije klub, a potom i školu plivanja Grancigula.
Broj djece je neprestano rastao a time i broj trenera. Ukupan broj djece od osnivanja ove godine je dosegao tisuću. Tu je ponajviše bolske djece, ali ima ih iz svih krajeva svijeta. Sve ove godine Marina je, oduševljena dječjom željom za plivanjem i druženjem, zapisivala njihove prigode, misli. Davala im je male domaće zadatke, neobavezne, a oni su se na to odazivali s oduševljenjem, možda baš zbog tog nenametljivog pristupa. I tako je nastala knjiga „Grancigulo, ljubavi moja“, knjiga o entuzijazmu, plivanju, davanju i razumijevanju. Duhovita, ponekad cinična, pa i žalosna, a nadasve romantična i puna ljubavi.