Izložba 100 godina Vesne Parun otvorena je na njezin rođendan 10. travnja  ali ćemo sjećanje na našu pjesnikinju pokušati održati još neko vrijeme. Sama će izložba biti otvorena do 30. svibnja.

Izložba je postavljena, za sada, u pet izložbenih vitrina. U prvoj se vitrini upoznajemo s njezinim djetinjstvom, obitelji i čestim selidbama, do objavljivanja njezine prve zbirke pjesama Zore i vihori s kojom Vesna Parun postaje prva naša književnica koja živi od književnog rada. Od fotografije dvanaestogodišnje Vesne Parun, osmijeha punog života i entuzijazma, pratimo njezin život koji vrlo brzo biva okrnjen razočarenjima, bolestima, nesretnim ljubavima, ali i pisanjem zbirki briljantne poezije. Vesna Parun piše i sonete, drame, eseje, žestoke članke i, za mnoge, šokirajuću satiru koja  je neočekivana od one koja o ljubavi i prirodi piše na tako nezemaljski način. Biva zaboravljena od mnogih, ali nastavlja pisati i objavljivati u vlastitoj nakladi. Jer, kako sama kaže, poezija je njezin život. Zadnje godine u Stubičkim je Toplicama, prikovana za  krevet. Tu piše i tu umire.

Nakon izložbe u vitrinama Vesna Parun ostaje u našoj knjižnici još neko vrijeme obavijajući nas mirisom svojeg stvaralaštva i svojeg osebujnog lika.