PONEDJELJAK, 3. STUDENOG 2014.

Antun Gustav Matoš poezijom se kontinuirano počeo baviti relativno kasno, tek oko 1906. godine. Njegovih osamdesetak pjesama u zbirci su prvi puta tiskane tek 1923. godine. Matoševu poeziju odlikuje savršena forma soneta, muzikalnost stiha, osjećaj za sinesteziju, profinjen ritam i izmjena govorne i pjevne intonacije. U ljubavnoj poeziji čest je motiv smrti, osjećaj prolaznosti, sumnje i boli što je posljedica sukoba između sna i stvarnosti.

“I prije nego li se uputimo u konkretnije naznake njegova lirskog opusa ustvrdit ćemo odlučno da je njegovo djelo i milozvučno i gromoglasno i mnogoznačno i neprolazno.”

Tonko Maroević