SRIJEDA, 10. PROSINCA 2014.

Kako Sotoni uspijeva činiti dobro, a stalno želi zlo? Jel' Sotona uopće dorastao da bude, pa makar i samo ministar, u vladi zla koju su ljudi osnovali? U kojim količinama se politika i religija pretaču unutar čovjeka i ispunjavaju ga krivnjom koja mu svakodnevno zauzdava slobodnu volju i kreativnost? Jel' ljubav, u svom najčišćem obliku, jedina sila u svemiru kojoj se nemoguće suprotstaviti? Zašto se Sotonin sluga vozi u moskovskom tramvaju bez karte?

Na šahovskoj ploči Majstora i Margarite autor igra zamršenu igru; iako se čini da su njegovi napadi nasumični i kaotični, velemajstor Mihail Bulgakov je uvijek barem tri poteza ispred svojih protivnika.

'Više od svega na svijetu prokurator je mrzio miris ružina ulja i sada je sve predskazivalo loš dan jer je taj miris počeo proganjati prokuratora još od zore. Prokuratoru se činilo da na ruže mirišu čempresi i palme u vrtu, da se u vonj kožne opreme i znoja stražara miješa mirisna struja prokletih ruža. Od stražnjih krila dvorca, gdje se smjestila prva kohorta Dvanaeste munjevite legije koja je u Jeršalajim došla s prokuratorom, dopirao je dim preko gornje terase u kolonadu, i u gorkasti dim koji je svjedočio da su kuhari u centurijama počeli kuhati ručak umiješao se isti taj masni ružin miris. O bogovi, bogovi, zašto me kažnjavate?'

Svi igramo svoje uloge onako kako su nam napisane, jer improvizacija može biti jako opasna. Ako ulogu suca ne želi odigrati sudac kojem je uloga dana, uloga žrtve će mu biti dodijeljena još istog dana.
Posjetite Klub kroničnih knjigofila u srijedu, 10. prosinca u knjižnici Trstenik u 18 sati i pokušajte dokučiti kako je Bulgakov uspio napisati knjigu koja sa svakim novim čitanjem postaje sve zamršenija.

Voditelj je Dražen Šaškor, dipl. knjiž.