ČETVRTAK, 2. SVIBNJA 2013.
 

Njegov, blago rečeno, neobičan, ali zato ništa manje (ili baš zbog toga) urnebesan humor osigurao mu je kultni status tek nakon prijevremene smrti, za koju je zaslužan Staljin (kojem se očigledno nije svidio Harmsov humor). Harms je uhapšen 1941. godine uz optužnicu koja bi i Josefa K. nasmijala i otpremljen je u zatvor u kojem je i umro 1942. godine. Kako je ironija omiljena igračka sudbine, tako je i Harms završio život apsurdno isprepleten sa sudbinama junaka iz vlastitih priča. Njegove priče je nemoguće prepričati, pa ja to ovdje neću ni pokušati, nego ću samo citirati jednu od njegovih tzv. književnih anegdota (u kojima se Gogolj preoblači u Puškina i krade šećer, gdje Puškinovi sinovi stalno padaju sa stolica – a ni sam Puškin nije najbolje sjedio na stolici – gdje Tolstoj svakome prijeti i šakom i štakom, a Dostojevski sebi podvezuje glavu da mu se ne raspukne, pa onda više ne može otvoriti usta itd…).

Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
– Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je također genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.

Srećom po naše čitatelje, tu se nije sve završilo, jer Harms već sjedi za stolom Književnog kluba knjižnice Trstenik i čeka da mu se pridružite u četvrtak, 02. svibnja u 18 sati.
Voditelj je Dražen Šaškor, dipl. knjiž.