Književni klub kroničnih knjigofila u knjižnici Trstenik: Jorge Luis Borges “Aleph”

16.3.2021

SRIJEDA, 20. KOLOVOZA 2014.   Nekoć jako moćni vrač, nakon što je na prevaru zatočen od svog najvećeg neprijatelja, leži zarobljen u maloj ćeliji i […]

SRIJEDA, 20. KOLOVOZA 2014.
 

Nekoć jako moćni vrač, nakon što je na prevaru zatočen od svog najvećeg neprijatelja, leži zarobljen u maloj ćeliji i dane provodi proučavajući šare i oblike koji udahnjuju život jaguaru nacrtanom na zidu. Kako se veliko krije u malom i malo je utkano u velikom, iz rasporeda šara zatočenik je, nakon godina pomnog proučavanja, uspio iščitati četrnaest riječi koje će ga, izgovorene naglas, učiniti svemogućim. Za samo par udisaja ustao bi iz prašine i u treptaju porazio sve svoje neprijatelje. Postao bi moćniji nego ijedan smrtnik i kupio bi nepovratnu kartu za besmrtnost, zaboravivši sve jade i brige običnog čovjeka. Međutim, te riječi zatočeni vrač neće nikada izgovoriti. Zašto bi čovjek odbio postati Bogom brilijantno izlaže J. L. Borges u svojoj priči 'Božji zapis'.

Borges je svijet mjerio literarnom vagom i više je bio promatrač nego aktivni sudionik života, što zbog svoje fatalističke prirode, što zbog noći koja mu je i danju bila nerazdvojni suputnik. Već u tridesetim godinama svog života je bio potpuno slijep i kasnije kao ravnatelj Nacionalne knjižnice Argentine divio se savršenosti Božje ironije koja mu je podarila mnoštvo knjiga koje su ga svakodnevno promatrale, a koje on nije mogao vidjeti. Za razliku od svoje priče 'Beskonačna biblioteka' gdje se određenu knjigu nikad ne može dvaput okrenuti na istu stranicu, on se često, gotovo opsesivno, vraćao na ista područja. Opsjedali su ga snovi u snovima, savršenstvo tigrova, uzvišenost dvoboja, mogućnost dvojnika, a možda najviše fantastični labirinti čiji hodnici su ga istovremeno ispunjavali i strahom od nepoznatog i žudnjom za istim…' Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov vlastiti lik'.

Jedan od najutjecajnih književnika španjolskog govornog područja ( možda je jedino Cervantes bacio dužu sjenu), na svoje je djelo gledao neobično samozatajno. 'Neka se drugi hvale napisanim stranicama; ja se ponosim onim pročitanim'.
Prethodna rečenica, čak i ako je bila napisana u napadaju lažne skromnosti, bi trebala držati stražu na ulazu u svaku knjižnicu.
Klub kroničnih knjigofila u knjižnici Trstenik u srijedu, 20. kolovoza u 18 sati.

Voditelj je Dražen Šaškor, dipl. knjiž.