“Mikrokozmos i makrokozmos / Temeljna promjena”

11.11.2020

Srijeda, 12. listopada 2011. u 18h “Mikrokozmos i makrokozmos / Temeljna promjena” drugo je predavanje iz ciklusa “Čovjek kao mikrokozmos” u organizaciji Lectoriuma Rosicrucianuma. Predavači: Ivan […]

Srijeda, 12. listopada 2011. u 18h

“Mikrokozmos i makrokozmos / Temeljna promjena” drugo je predavanje iz ciklusa “Čovjek kao mikrokozmos” u organizaciji Lectoriuma Rosicrucianuma.

Predavači:
Ivan Vukoja (Hrvatska)
Boris Brezovac (Slovenija)
Maja Grzelja (Hrvatska)

Stremljenju za samopotvrđivanjem Duhovna Škola Ružina Križa suprotstavlja proces transfiguracije, koji počinje temeljnom promjenom – promjenom međuigre mikrokozmičkih snaga. To se postiže neutralizacijom nagonskih snaga prirode u osobnosti. Okovi što vezuju mikrokozmos za dijalektički kozmos i makrokozmos tako bivaju raskinuti.
Čovjek koji spoznaje međuodnose u mikrokozmosu počinje shvaćati i zadaću svoga života. Spreman je surađivati na obnovi prvobitnog, istinskoga čovjeka. Stremi za time da više ne reagira na poticaje što ih izračava aursko biće ili više sebstvo. Ne pribavlja više hranu tim snagama, nego neutralizira svoju žudnju i svoje samopotvrđivanje. Spoznaje da njegovo egocentrično biće vezuje mikrokozmos za ovaj svijet.

Osobnosti što sada živi u mikrokozmosu prethodio je dugi niz osobnosti. Ona je tko zna koji po redu stanovnik toga malog svijeta.
Svi su stanovnici za sobom u aurskomu sebstvu ostavili tragove svoga životnog držanja za ili protiv božanskoga stvaralačkog plana. Zbog toga trpi svaki sljedeći stanovnik mikrokozmosa ili, pak, ima odgovarajuću korist.
I vi ćete za svoga nasljednika stvoriti životne uvjete pod kojima će morati živjeti i patiti – ako ne spoznate svoju životnu zadaću i ne budete utirali put za drugoga u sebi.
Koliko se puta mikrokozmos mora inkarnirati? Koliko teška mora postati nevolja paloga ljudskog sustava i koliko gusta mora u njemu postati tama?
To se događa dok nevolja ne postane onoliko teškom, a tama onoliko gustom koliko je potrebno da pod teretom nagomilanih iskustava u mikrokozmosu dozre osobnost koja onda potpuno svjesno doživljava zemaljski svijet kao nužni poredak koji je odvojen od božanskoga svijeta. Tada prekida sa stremljenjem povezanim s pokušajima da od ovoga svijeta načini domovinu istinskoga čovjeka.