Otvaranje izložbe slika Alme Božanić Čače
21.10.2020
PONEDJELJAK, 1. PROSINCA 2014. Oslobođena zamršenih odnosa spram javnosti, Alma se zarana predaje uzbudljivoj avanturi otkrivanja slikarske preobrazbe teme ne polazeći od potke naučenoga ili […]
PONEDJELJAK, 1. PROSINCA 2014.
Oslobođena zamršenih odnosa spram javnosti, Alma se zarana predaje uzbudljivoj avanturi otkrivanja slikarske preobrazbe teme ne polazeći od potke naučenoga ili diktata raznih izama, već se predaje naslućenom i proživljenom da bi zanosom upornoga rada dostizala nekad više nekad manje kreativnu dojmljivost. Kolorističko balansiranje prisutno je u svakom djeliću slikarskog platna. Redukcija predmetne stvarnosti pružit će priliku bogatim kolorističkim tkanjima, od impresionističkih zabilješki i ekspresivnih doživljaja do stilizacije koja u bljeskovima uspomena traga za strogo individualnim rješenjima. More čuvstava, gestualna znakovitost, svježina i sloboda obrisa stalnost su u Alminu slikarstvu. U tematskom i motivskom rasponu prevladavaju pejzaži rodne Komiže i čudesna putovanja u svijet mašte u kojemu se odražava baština otočke sredine ali njezino autoričino traganje u kojemu je sve manje figuralnih kompozicija i portreta. Zapravo slika je Almina nova priroda koja egzistira po slikarskim izmaštanim zakonima i nebitno je uspoređivati je sa stvarnošću koja i nije drugo do odskočna daska k imaginaciji. Ovo slikarstvo nije trivijalna opisnost već je ispunjeno igrom radoznalog traganja i pronađenog motiva kao mjesta čežnje, nostalgije, bogate krošnje sjećanja. Poetska imaginacija svakako je duhovna kategorija u kojoj vidljivi materijalni svijet biva transponiran, uzdiže se od konkretnog oblika do svjetlosti i boja koje su za slikaricu kuća opstanka. Obilni autoreferencijalni iskazi posredstvom imaginacije pretvaraju pejzaže u subjektivne krajolike duše, u portrete. Šarm i razigranost njezinih kompozicija ispunjeni su dinamikom potpomognutom gestualnošću dok se bogate kromatske mogućnosti uvijek nanovo istražuju i oplemenjuju. Bez obzira na formalnu sličnost s postmodernističkim modelima Almini radovi nenarativne strukture pridružuju se sličnim umjetničkim iskazima o mogućnosti opstanka ovakvog tipa slikarstva u uvjetima ekspanzije vizualnih senzacija koje se sve agresivnije plasiraju putem masovnih medija. Ukoliko, drugim riječima, slikarstvo danas uopće može opstati nezavisno od upliva ekspanzije filma, videa i dr. medija onda je to samo pod uvjetom da mu ništa izvan njega samoga ne treba, ukoliko je kao umjetnost dovoljno samom sebi. Zanimljivo je najzad promatrati koliko se i naša mlada slikarica bori ne samo za svoju vokaciju, već koliko uspijeva sačuvati samosvojnost i samostalnost vlastite umjetnosti, odmaknuti se od dosegnutih umjetničkih kanona i krenuti u istraživanje nekih novih poglavlja, što nije nimalo jednostavna zadaća. Stvarajući dijelom i na tradiciji apstraktnog ekspresionizma, Alma Božanić Čače traga i za vlastitom matricom apstraktnog uzorka koja je kompatibilna s njezinim temperamentom i finim mijenama unutrašnjih stanja u samom procesu slikanja. Izborivši se za slikarski put svojevrsne lirske ekspresije koja u potpunosti zrcali njezinu osobnost i emotivne raspone, slikarica na širokom polju gotovo definiranih pejzažnih motiva sa zavičajnim idiomom i samosvojnog govora čistog slikarstva, ostavlja prostor novim unutrašnjim impulsima i takvoj evoluciji govora u kojemu se osjeća bliskost doživljaja i stvaralačkog trenutka.
Tonći Šitin