Predstavljanje autorice: Sara Kopeczky Bajić
12.5.2022
Sudionici: – autorica Sara Kopeczky Bajić – moderatorica Ružica Gašperov Danas predstavljamo Saru Kopeczky Bajić koja, osim što je vanjska suradnica Gradske knjižnice za […]
Sudionici:
– autorica Sara Kopeczky Bajić
– moderatorica Ružica Gašperov
Danas predstavljamo Saru Kopeczky Bajić koja, osim što je vanjska suradnica Gradske knjižnice za nekoliko projekata, radi još puno toga: uređuje, prevodi, a za ovaj događaj najvažnije, i piše. Na ovom predstavljanju, Sara i Ružica porazgovarat će o Sarinim dosad objavljenim knjigama, budućim planovima, ali i općenito o pisanju, što je neizbježno kad se sastanu dvije autorice koje već godinama surađuju. Dođite, uveličajte.
Sara Kopeczky Bajić, biobibliografija
Sara Kopeczky Bajić (1992) bavi se jezikom i književnosti, ne nužno u isto vrijeme. Za zbirku priča “U potrazi za jugom” dobila je nagradu Trećeg Trga, a za zbirku pjesama “Kamen, školjka, papir” nagradu Mak Dizdar. Priče za djecu okupila je u zbirci “Priče iz Drugozemske”, a za pisanje zbirke “Više ne znam tko si” dobila je poticaj Ministarstva kulture. Osvojila je nekoliko književnih nagrada, među kojima Zlatko Tomičić i Ulaznicu za prozu. Živi i radi u Splitu.
Ulomak iz priče “Meduza”, zbirka Više ne znam tko si
Ti si mi nepoznat teren. Ne znam što se radi s onima koji žele ostati. Znam samo da vaga nikad nije u sredini. Ako već nekome mora biti više stalo, bolje je da to ne budem ja. Barem jednom. Gledaš na sat, a ja to i protiv svoje volje protumačim kao izdaju.
„Danas imamo obiteljski ručak“, kažeš. „Starci mi slave godišnjicu. Trideset godina“, odmahneš glavom. „Zamisli to.“
„Da“, kažem ja. „Zamisli.“ Pogledaš me sramežljivo. Oči su ti boje propale kamuflaže.
„Znaš“, započneš, „oduvijek sam to htio. Naći nekoga s kim bih bio cijeli život.“ Ja ne kažem ništa. Tvoje riječi su mi neudobne, svrbe i tjeraju na meškoljenje, kao bodljikava etiketa na ovratniku.
„Oprosti ako ti je sve ovo previše“, brzo dodaš. „Samo da znaš da mi je do tebe stalo. I da ne idem nigdje, osim ako mi ti to ne kažeš.“
Tvoje riječi su poput peludi, niču u meni kao klice ljekovitog bilja. Ili korova, još je prerano reći. Gledam te s meduzinim strahom u očima. Poželim zbog tebe iščupati očnjake i otrovne žlijezde, ali ne znam kako da to učinim i preživim. Ispružiš ruku i oprezno me pomiluješ po obrazu, da ne probudiš uspavane zmije. Ruka ti je topla, ali svejedno se trznem. Gledamo se i pitamo tko će koga pretvoriti u kamen.