UTORAK, 16. TRAVNJA 2013.
 

Zašto sam preveo Patanđalijeve Joga sutre pored toliko već postojećih?
Riječ Joga je sveprisutna. Postala je dijelom kulture. Dodatno zanimanje je zbog rastućeg trenda povratka prirodi i zdravom životu, veće ekološke osvještenosti, brzog života, stila prehrane, stresa, egzistencijalne tjeskobe itd. Najčešće je znamo u tom kontekstu i povezujemo s tim pojmovima.
Što je uopće Joga? Postoji li neka knjiga koja iznosi njene principe i definicije, a koja je općeprihvaćena?
Još uvijek tragamo za odgovorima na neka osnovna pitanja poput onih: što je život, što je u osnovi svega, tko smo mi, kamo sve ovo ide? Ukratko, sva ona filozofska pitanja na koja pokušavamo dobiti odgovor od kada ljudski rod postoji. Joga je samo jedan od 6 sustava filozofije (daršane) ponikle na indijskom tlu, koja pokušava dati odgovore na ta temeljna pitanja.
Joga je jako stara, postojala je i prije Patanđalija koji je sastavio Joga sutre i oko čijih definicija nema sumnji ni propitivanja. Daleko od toga da je Joga kao sustav bila koherentna od samog početa. Bila je izložena raznim utjecajima, ali je Patanđali bio taj koji je napravio završni rad u tom procesu i zbog kojeg je njegovo djelo postalo Alfom i Omegom Joge. I kad ga čitamo i ukoliko smo ga u stanju pravilno razumjeti, vidimo da se to bitno razlikuje od onoga što se danas podrazumjeva pod Jogom.
No kako čitati Patanđalija da bi smo razumjeli cjelinu Joge?
O Jogi imamo neke ranije predodžbe poput, Joga je tjelovježba ili vježba disanja. Asane i pranajama su samo dva od osam udova Joge. Asanama i pranajami Patanđali posvećuje svega nekoliko kratkih izraza ili sutri. Asane i pranajama su važan dio Joge, ali manje važan dio u odnosu na onaj koji se odnosi na samadhi i njegovo direktno iskustvo što je primarni cilj prakse i filozofije Joge. Svi se udovi Joge moraju prakticirati zajedno i niti jedan se ne smije ispustiti. Kao što kuća počiva na temeljima, tako iskustva i ostvarenja ostalih udova Joge, počivaju na iskustvu samadhija.
Samadhi je glava, a ostali udovi su podređeni i zasebno prakticirani ne daju potpun učinak, zato se često Patanđalijeva Joga zove i Aštanga Joga ili Joga od osam udova, sugerirajući da se svi udovi razvijaju istovremeno i da su svi istovremeno u upotrebi. Shvaćanje da je Patanđalijeva Joga, Joga od osam koraka ili dijelova koji se uzimaju kada se prethodni savlada je pogrešno, jer će rezultati izostati ako nemamo iskustvo samadhija ili čiste smirene svijesti.
Centralna tema Joga sutri je samadhi. Proučavanje Patanđalijevih Joga sutri ima smisla samo za onoga tko ima iskustvo samadhija. Ovdje se potkrada jedan nesporazum, a tiče se razumjevanja značenja same riječi Joga. Smatra se da je značenje riječi Joga povezano s korijenom Juđir što znači ujediniti ili spojiti. No korijen Juđ je taj na kojem počiva značenje riječi Joga, a znači kontemplirati ili meditirati. Time je s jednom riječi definirano što je primarni cilj Joge (samadhi) i način kako to postiže (meditacija). Osim toga Joga kao filozofski sustav u potpunosti drugačije koristi i vrednuje metafizički pojam jedinstva.
Postoji problem isčitavanja Patanđalijevog djela jer je pisan u sutrama. Sutre su vrlo kratki i jezgroviti izrazi. Oni se ne razmeću objašnjenjima, one precizno utvrđuju činjenice. Pisane su u Sanskritu koji ima taj karakter da sažima desetke pa i stotine značenja u jednoj jedinoj riječi.
Mahom su svi prevoditelji oponašali taj stil i u prijevodu. Prevodili su minimalistički, često doslovno slijedeći značenje, što je dovelo do nejasnoća, a negdje do potpune nerazumljivosti. Tako su Patanđalijeve Joga sutre stekle epitet ''teške'' literature koja je isključivo za one koji su daleko odmakli u praksi i iskustvu Joge, što nije istina. Ovaj prijevod se razlikuje jer je pitak i jer ima slobodu izraza kako bi u potpunosti prenio bit značenja sutri jer ih je Patanđali zbog toga i napisao – da budu razumljive.
Rekli smo da je Joga samo jedna od 6 daršana i zbog toga ona ne izlaže u potpunosti sve aspekte znanja i praksi. Ona je samo jedan vidik sa kojeg se gleda na ono što se zove krajnja spoznaja. Joga ima svoje male manjkavosti i filozofske nedosljednosti koje ostale daršane upotpunjuju. Zbog toga, onaj tko se uputi putem Joge, mora dobiti znanje od kompetentne osobe. Tu važnost osobnog vodstva dolazi do izražaja, što je u tradicionalnom načinu poduke Joge neophodno za svaku osobu koja se duhovnošću želi baviti.
Bila mi je radost upustiti se u ovaj poduhvat, najprije jer je to važna literatura koju koristim u poduci Joge, a i kao izvor tema za predavanja, jer svaka sutra otvara ogroman broj novih područja o kojima se može razgovarati. I manje skromno, očekivao sam i našao potvrdu za pristup koji njegujem u mom svakodnevnom podučavanju.