ČETVRTAK, 17. LISTOPADA 2013.
 

Franz von Suppé (Split, 18. travnja 1819. – Beč, 21. travnja 1895.), skladatelj i dirigent.
U drugoj polovici 19. stoljeća bio je jedan od vodećih skladatelja bečke operete.
Osnovno glazbeno obrazovanje dobio je u Zadru. Godine 1832. napisao je misu, koju je poslije preradio i 1877. godine tiskao u Beču pod naslovom “Missa Dalmatica”. Prvu operetu “Il pomo” počeo je pisati u Zadru, ali je djelo ostalo nedovršeno. Zadarskom filharmonijskom društvu posvetio je nekoliko skladbi, a u Zadru mu je 28. lipnja 1860. godine praizveden oratorij “Ex-tremum Juditium” za solo, zbor, orkestar i orgulje.
Od ostalih djela s Dalmacijom ga vežu opera “Das Matrosen Heimkehr”, kojoj je radnja smještena na otok Hvar, te uvertira na dalmatinske folklorne teme u f-molu.

Moderator: Arsen Duplančić (Arheološki muzej).
Sudjeluju: Ivana Tomić Ferić (Umjetnička akademija) i Katarina Dalmatin (Filozofski fakultet u Splitu).

Julije Bajamonti (tal. Giulio Bajamonti) (Split, 4. kolovoza 1744. – Split, 12. prosinca 1800.), hrvatski liječnik, matematičar, književnik, sakupljač narodnih pjesama, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist.
Rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine. Osnovno obrazovanje stekao je u splitskom sjemeništu, nakon čega je studirao je medicinu u Padovi gdje je stekao i doktorat, a po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu. Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovođa u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu. Bio je prijatelj Ruđera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku.
Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja (volterijanac), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi, bio izložen kritikama šireg građanstva Splita. Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, kao i građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću. Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije.
U vrijeme pada Mletačke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske države, a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra. Andrijom Dorotićem, najznačajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik, narodne običaje i predaju.

(izvor: Wikipedija)