Tamo, tamo da putujem… Leo Lemešić “Sharedreams”
20.1.2021
Ciklus putopisnih tribina “Tamo, tamo da putujem…”. Leo Lemešić “Sharedreams – Podijelimo snove kroz putovanje kao način života” Četvrtak, 21. lipnja 2012. u 18h “Sharedreams […]
Ciklus putopisnih tribina “Tamo, tamo da putujem…”. Leo Lemešić “Sharedreams – Podijelimo snove kroz putovanje kao način života”
Četvrtak, 21. lipnja 2012. u 18h
“Sharedreams – Podijelimo snove kroz putovanje kao način života”
Putovati, otkrivati i naposljetku znati, najsnažnije su odrednice mog života. Otkrivajući čudi prirode lakše pronalazim i svoje mjesto u njoj ne opirući se njenim zakonitostima, a upoznavanjem novih civilizacija i kultura kroz susretanje ljudi koji u njima žive spoznajem polako sebe dobivajući odgovore na brojna pitanja na koje nisam imao odgovor jer su bila iznad mog nivoa shvaćanja koje se temeljilo na razumu i logici svakodnevice.
Putovanja sam istinski volio i u njima uživao, ali ni uz najbolju volju na njima se nisam mogao dovoljno opustiti da bi se našao u pravom ambijentu traganja za odgovorima. Razlozi…
Samo jedan pravi, ograničenost vremenom.
Kad sam i konačno definirao faktor vremena kao osnovnu prepreku mom savršenom putovanju uslijedio je najteži dio pripreme, traganje za vremenom koje mogu otrgnuti svakodnevnom životu i skupljanje hrabrosti za donošenje odluke da ću preskočiti svaku prepreku koja mi se nađe na putu.
Koliko je to teško?
Najteže!
Zašto?
Ako putovanje iz snova nije najvažnija stvar u vašem životu sa dugotrajnom odlukom da tako i ostane nikad nećete realizirati priliku da putovanje pretvorite u način života jer će se uvijek naći barem jedan dovoljno dobar razlog koji će stajati između vas i puta, odnosno života iz vaših snova.
Lakša varijanta realizacije je odgađanje puta za pozne godine kada se po pitanju obaveza i financija možete znatno lakše organizirati, ali oni koji su u tim godinama putovanje realizirali kao ogromnu manjkavost pronalaze u činjenici da sa novim spoznajama do kojih dolaze živi još relativno kratko i nužno se pitaju se zašto su toliko čekali?
Hrabrost i beskompromisnost, ne materijalizam, suočavanje sa stvarnošću u kojoj se broj onih koji čvrsto stoje uz vas smanjuje na trenutak ispod razumu prihvatljivog minimuma, prihvaćanje činjenice da svojim potezom utječete na živote najbliži bez njihove suglasnosti… i još mnogo gorkog što morate progutati, a ni za trenutak nikom ne pokazati unutrašnje borbe i silne dvojbe u ispravnost postupaka koje imate dok jednom ne odriješite cime.
Je li cijena u tom slučaju previsoka?
Ni u kojem slučaju ukoliko ste za “putovanje” spremni.