PETAK, 22. OŽUJKA 2013.

Zamislimo čovjeka čije je unutrašnje biće dodirnuto božanskim snagama i koji prepoznaje put koji stoji pred njim. On se odlučuje ići putem slamanja ja-centralnosti.
Ali postepeno, sklonosti staroga života podižu se u njemu. Unutrašnje doživljavanje Istine se povlači i ostaje samo sjećanje na njega. Od tih sjećanja on će napraviti razumljivu središnju ideju- dogmu. Zatim će organizirati svoj život u skladu s tom dogmom.
Ono što se događa u pojedincu, može se dogoditi i grupi.
Kada zemaljski interesi prevagnu, nagonski, čovjek ulaže veliki napor za organiziranje i održavanje “dogme”.
Pri tomu sudjeluju sva egocentrična ljudska nastojanja: težnja za moći, slavom i bogatstvom. Sve nam je to toliko poznato!

No, ukoliko čovjek, zreo uslijed sakupljenoga životnog iskustva i s oživljenim sjećanjem na prvobitno, ustraje na putu slamanja ja-centralnosti, svjedoči o nečemu iznimnom.
On tada, zajedno s drugim ljudima, koji čine isto, gradi atmosferu osebujne kvalitete. U toj atmosferi prožetoj snagom Istine, staro ljudsko biće se može promijeniti do te mjere da Istina počinje cirkulirati u njemu kao snaga koje on konačno postaje svjestan.
To je put pra-sjećanja, put kojim idu rezenkrojceri.
Oduvijek i na mnogim mjestima postojali su, a postoje i danas, ljudi koji slute da sa svijetom u kojemu žive nešto fundamentalno nije u redu.
Pri tomu se često osjećaju kao stranci pristigli iz neke nepoznate zemlje u koju se žele vratiti.U njima postoji snažna žudnja za povratkom i slutnja o pra-domovini, ali u svezi toga i dezorijentiranost.
Filozofija ružina križa objašnjava tu žudnju za povratkom, pojašnjava uzrok stanja u kojemuse nalaze pojedinci i svijet,te razumu čini razvidnim cilj ljudskoga postojanja.
No, samo s pomoću snage svjetla, snage istine, u čijoj atmosferi nam valja disati, moguće je utažiti žeđ i ostvariti put povratka, put u istinsku domovinu.