Trstih u knjižnici Brodarica: gošća večeri je Irena Delonga Nešić
4.1.2021
21. listopada 2015. u 18:30 Irena Delonga Nešić Rođena je u Sinju 29. studenog 1984. Završila je Filozofski fakultet u Splitu kao profesorica hrvatskog i […]
21. listopada 2015. u 18:30
Irena Delonga Nešić
Rođena je u Sinju 29. studenog 1984. Završila je Filozofski fakultet u Splitu kao profesorica hrvatskog i engleskog. Za vrijeme studija uređivala je književni časopis The Split Mind.
2010. godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike, i to za rukopis Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. Iste godine joj je u sklopu nagrade objavljena knjiga.
Irena vodi radionice kreativnog pisanja u Sinju, Splitu i Solinu. Od 2010. organizira i moderira večeri poezije Rječilište. Potom počinje voditi Književni klub za mlade u Info zoni. Objavljivala je u časopisima The Split Mind, Poezija, Mogućnosti…
Sudjelovala je na raznim festivalima poezije, tribinama i književnim večerima.
Rođena je u Sinju 29. studenog 1984. Završila je Filozofski fakultet u Splitu kao profesorica hrvatskog i engleskog. Za vrijeme studija uređivala je književni časopis The Split Mind.
2010. godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike, i to za rukopis Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. Iste godine joj je u sklopu nagrade objavljena knjiga.
Irena vodi radionice kreativnog pisanja u Sinju, Splitu i Solinu. Od 2010. organizira i moderira večeri poezije Rječilište. Potom počinje voditi Književni klub za mlade u Info zoni. Objavljivala je u časopisima The Split Mind, Poezija, Mogućnosti…
Sudjelovala je na raznim festivalima poezije, tribinama i književnim večerima.
vjetar stanuje u cijevima u mojoj kući
i plače u suha podneva
noć se otresa s planine
kao blato s čizama
ponekad poželim tako otresti
tebe.
dan sam preležala kao bolest.
koncentrat nedjeljne tjeskobe
ubija ljeto u povojima
mrzim kada se vraćaš
(život se ponekad događa
kao
u retrovizoru)
opredijelit ću se za prozu
žlicu alegorije
i šaku sarkazma
koju onda možeš nagurati
u usta
kao uvredu
ponekad se stvoriš u mojoj čaši
kao rakija
ti si kao podnevno zvono
razbijaš tišinu i mir
kada mi najviše treba
ja sam pretplaćena na tvoj očaj
tvoju ljubomoru, sitnu pakost
i nepodnošljivu slabost
ja sam upregnuta u tvoju samoću
ja sad otplaćujem
već preko mjere.
snovi su ti kao staklo:
prozirni i jeftini
čak i kad ih smrskaš…
i plače u suha podneva
noć se otresa s planine
kao blato s čizama
ponekad poželim tako otresti
tebe.
dan sam preležala kao bolest.
koncentrat nedjeljne tjeskobe
ubija ljeto u povojima
mrzim kada se vraćaš
(život se ponekad događa
kao
u retrovizoru)
opredijelit ću se za prozu
žlicu alegorije
i šaku sarkazma
koju onda možeš nagurati
u usta
kao uvredu
ponekad se stvoriš u mojoj čaši
kao rakija
ti si kao podnevno zvono
razbijaš tišinu i mir
kada mi najviše treba
ja sam pretplaćena na tvoj očaj
tvoju ljubomoru, sitnu pakost
i nepodnošljivu slabost
ja sam upregnuta u tvoju samoću
ja sad otplaćujem
već preko mjere.
snovi su ti kao staklo:
prozirni i jeftini
čak i kad ih smrskaš…
Irena Delonga Nešić
