Trstih u Knjižnici Brodarica: gosti pjesnici su Venera Stojan i Davor Juretić
Poseban gost Trstiha: Luca Cetinić
Glazbeni gosti: Danijel i Marijo Stojan, Valentina Voloder

DAVOR JURETIĆ
Rođen je 1944. g. u Splitu. S devet godina preživio je dječju paralizu koja je ostavila na njegovo zdravlje trajne posljedice.
Studirao je teorijsku fiziku u Zagrebu, radio na Institutu 'Ruđer Bošković', a doktorirao je biofiziku u SAD. Od 1977. do 2015. držao je nastavu fizike, biofizike, bioenergetike i bioinformatike u Rijeci i Splitu. Osnovao je diplomski i doktorski studij biofizike u Splitu.
Dobio je veći broj nagrada za znanost i popularizaciju znanosti, kao što je nagrada Matice Hrvatske za knjigu 'Bioenergetika', 1998.
Povremeno je pisao pjesme, još kao student u Zagrebu, a više od 2014. Motiv mu je bio da iz posebne perspektive, znanstvenika i stopostotnog invalida, pokuša izraziti svoje emocije, spoznaje i iskustvo, na drugačiji način – u stihovima.
Prof. dr. Davor Juretić objavio je u vlastitoj nakladi (u Splitu, 2015. godine) svoju prvu zbirku poezije, naslova 'Dozivam te'.
Iz prvog braka ima sina Vitomira. Živi u sretnom braku s Ljiljanom pl. Nutrizio.

 

DOZIVAM TE (Davor Juretić)

Stvoritelju stvaralaca
Svemoguća, svevideća, diskretna
Prisutnosti Oca

Idealu budućnosti,
zavidiš li nam
na znoju i mukama sadašnjosti

Ljubavi, tako lako ranjiva, prezrena,
dođi mi bez straha,
neću te odbaciti

Nado, iracionalna, ilogična nado,
očaj i beznađe
bila bi moja svakidašnjica,
da nije Tebe

Bože, prekrasni, nemogući zamišljaju
Fantazijo s kojom se živi i za koju
se umire, lako
budi u mojim mrvicama, ljubavi

Dođi mi u snu, prelijepa Prisutnosti,
da se sjetimo čuda prošlih
i budućih

 

VENERA STOJAN
rođena je 1952. godine u Splitu, ali do polaska u srednju školu živi u Maslinici na Šolti. Otada je u Splitu.
Nakon teške bolesti ozbiljno se posvetila pisanju, povremenom slikanju i fotografiji.
Roman 'Škatule – batule…' objavila je 2010. godine u Nakladi Bošković, u Splitu. Roman je autentičan izvor podataka o životu na otoku Šolti pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća. To je iskrena i topla proza u kojoj se isprepliću sjećanja na djetinjstvo s autoričinim hrabrim suočavanjem sa stvarnošću. Snažnom lokalnom koloritu pridonosi čakavski dijalekt, s mnogo zaboravljenih riječi.
Članica je udruge umjetnika August Šenoa u Zagrebu. U njihovom zborniku Naša Riječ objavljene su joj pjesme.
Aktivna je sudionica pjesničkih večeri na Šolti.
Vrijedno radi na svojoj pjesničkoj zbirci 'S malo vitra'.

 

DIVJE JUBICE (Venera Stojan)

Pozdravjan proliće na momu škoju
jer nikad ne kasni,
uvik mi daje snagu.
Pronalazin tajne
po Žardinu.

Je li divje jubice
moja baba brala
kad bi s ovcan
putima starin prolazila.

Je li mi to ona,
jaka ka stina,
baba moja Marija,
ostavila 'vo snage
za koju se pitan:
Ma oklen je?