Glazbeni gosti Trstiha u ožujku su Antun Devčić i Goran Stefanović, studenti gitare na Glazbenoj akademiji u Splitu

O autorici:
Marina Čapalija rođena je 1965. na Velom Drveniku. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Živi i radi u Splitu. Objavila je devet zbirki čakavske poezije Škoj o' driva (1995.), Paver sriće (1996.), Umorena moren (1999.), Lemozina srca (2000.), Prtin pute i gren (2003.), Jazikun tic (2006.), Drivo brez škoja (2009.), Sve ča je san (2011.), Ispotiha (2013.). Knjigu za djecu Zloćun Pločun-priče o djevojčicama i oblaku objavljuje 2011. Autobiografskim romanom pod nazivom (S)ričući iznenađuje i oduševljava svoju publiku 2015. U romanu na osoban način progovara o univerzalnoj tematici žene. U veljači 2016. g. autorica je promovirala svoju monografiju 'Valjat će mi hodit', u izdanju splitske naklade Bošković.

Insistirajući na čakavskim zbirkama, uzdigla je svoje narječje u red jezika kojim se mogu iskazati sve nijanse ljudske duše. Muzikalnost, dramatičnost i čistoću njezinih stihova prepoznao je i hrvatski skladatelj Petar Bergamo koji je sedam naslova iz njenih prvih zbirki uglazbio u formi madrigala pod nazivom Spiriti eccellenti (1998.). Kao autorica zastupljena je u antologijama, čitankama i časopisima.

Čapalija je članica Društva hrvatskih književnika, a djeluje u njegovu splitskom ogranku. Pripadnost i djelovanje u sklopu ovog i sličnih strukovnih društava smatra poticajnim za očuvanje sveopće kulture, a osobito jezika.

Predstavljanje pjesnikinje Marine Čapalije u Trstihu prilika je svim ljubiteljima lijepe poetske riječi i impresivne autoričine interpretacije da dođu i uživaju u druženju s ovom, uistinu, 'velikom' i osebujnom hrvatskom književnicom!

 

Izbor iz poezije i proze Marine Čapalija:

Glasi

Jedan mi šaplje:
Muči, ne govori.

Drugi me tanta:
U riči izgori. (Prtin pute i gren)

 

 

Grišna ću žena bit
Ka budeš sta uza me
vas tepal i mučaljiv
zavonjat će cili svit
zaboravit ću sve užance
i predike
i svece
i paklene sile
i Božje jagance
i žena ću
žena ću grišna bit

Ka buden stala uza te
misec će vuć me tilu tvomen
zvizde će drćat plamne
i bit ću grišna žena
u ruke tvoje drage
ka tica uvaćena. (Paver sriće)

…
P. kao Povjerenje, P. kao Prevara.
I. kao Izdaja, I. kao Izigranost, I. kao Iluzija.

AAAAAAAAAAAAAAAAAA, kao Rika.

G. kao Godine koje su letjele u bezvremenu, u neprostoru. G. kao Gomilanje. G. kao Glazba koja ovija svoje zvukove oko mene i pulsira poput drugog bila, jer otkucaje ne čujem, pritajene…

I skrivam od sebe razloge. G. kao Godina u kojoj nismo bili spremni na Pristajanje. Svatko za sebe.

S. kao Spoznaja da sam živjela Laž, Ludost, Licemjerje, Ljubav koja to nije bila. Toleranciju koja nas je zaskočila Agresijom kad smo odlučili boriti se svatko za sebe.

UUUUUUUUUUUUUUUUU, kao Bol, Bolest, Umor i Umiranje.

Prigibanje glave da utiša glasove što otkinuti izlaze sa silinom, sa silinom.
…
(ulomak iz romana (S)ričući)

Bijahu na početku.
Na početku bijaše misao, mislila je. Riječ je tek nesporazum.
Na početku bijaše nebo, mislila je. Na početku bijaše voda, mislila je.
Riječ je tek nesporazum. Jezik je nastao da bismo se prestali razumjeti.
Dok piše, ne govori, a ipak govori. Kad ne piše, šuti, a ipak govori.
Koji put i vrišti, a usne su joj zatvorene.
Kad napiše, ne razumiju je, ne znaju njezin jezik.
Kad kaže, ne razumiju je, ne shvaćaju značenje riječi.
Ne voli govoriti. Voli kazivati. Neke bi glasove mogla uvijek slušati,
i kad nisu riječi.
Neke bi znakove mogla uvijek prepoznati.

(Ispotiha, 2013.)