Trstih u siječnju. Gošća je Natali Šarić

5.1.2021

23. siječnja 2018. u 18:00 U predstavljanju sudjeluju Umjetnička skupina ARHE – Zvjezdana Čagalj, Nada Vučičić (KULTura sNOVA), Marijan Grbavac i Nataša Bocevska. Moderatorica večeri […]

23. siječnja 2018. u 18:00

U predstavljanju sudjeluju Umjetnička skupina ARHE – Zvjezdana Čagalj, Nada Vučičić (KULTura sNOVA), Marijan Grbavac i Nataša Bocevska.
Moderatorica večeri je Vesna Jukić-Oštrek
Natali Šarić, rodom Trkulja, rođena je u Sinju 1971. godine. Stvara u Hrvatskoj i u regiji. Trinaest je godina radila u osnovnim školama u Beogradu kao profesor razredne nastave, a posljednjih osam godina radi u Splitu kao edukator rehabilitator. Član je komore defektologa Srbije.
Piše udžbenike za mlađi školski uzrast, priručnike, slikovnice, poeziju, kratku prozu i igrokaze za djecu. Izrađuje didaktičke igre, dizajnira i uređuje dječje i književne časopise. Stalni je grafički urednik časopisa za književnost „Kvaka“ koju je pokrenuo Vedran Smolec.. Član je skupine umjetnika ARHE koju okuplja Zvjezdana Čagalj, zadarske udruge književnih stvaralaca „Riječi iznad svega“ koju je pokrenula Emilija Vučkov Mijatović te udruge FRIKK (film, radio, kazalište i književnost) koju je osnovao Robert Loklicer.
Zbirku poezije Godovlje, koju predstavlja Trstihu, uredio je Zdravko Odorčić, osnivač Kulture snova, a recenziju je napisala Sonja Smolec.
Uskoro na svjetlo dana izlazi zbirka poezije za djecu pod nazivom Mmmmm! koju je recenzirala Božica Jelušić, lektorirao Boris Simeoni, a uredila Zvjezdana Čagalj.
Priprema novu zbirku poezije pod nazivom Obnevid koja predstavlja logični nastavak Godovlja, ali s odmakom od ljubavi, kao i zbirku crtica pod nazivom Rđa koja obrađuje obiteljsko nasljeđe kao teret i kao blagoslov.
Trunje
Da mi je ući u knjige
u kojima se ljubav voljela na kap,
među mirisne korice, mirišljave strane…
pa da, zanesena, kao trun na vjetru,
ne naslutim kamo će srce.
Zacijelo bih i tu,
kao Sidarta,
tražila kruha iz tvoje ruke,
spremna na iskonsku glad.
Nestaše Tolstoji, Byroni,
svi oni Wertheri i Ane,
mećavom trena zameteni.
Stremljenjem plićinama,
dubina nam posta nedostiž.
Eh…
Da mi je u te knjige
pa da opet, kao trunje,
besciljno dišem.