PETAK, 13. VELJAČE 2015.
Najbolje godine našega života (The Best Years of Our Lives, 1946), SAD, c/b, 171 min, Samuel Goldwyn Productions
Producent: Samuel Goldwyn
Redatelj: William Wyler
Scenarij: Robert E. Sherwood, prema romanu Slava za mene MacKinlayja Kantora
Direktor fotografije: Gregg Toland
Glazba: Hugo Friedhofer
Uloge: Myrna Loy (Milly Stephenson), Fredric March (Al Stephenson), Dana Andrews (Fred Derry), Teresa Wright (Peggy Stephenson), Virginia Mayo (Marie Derry), Cathy O’Donnell (Wilma Cameron), Harold Russell (Homer Parrish), Hoagy Carmichael (Butch Engle)

Tri demobilizirana vojnika – visoki bankovni činovnik (Al), mladić iz niže klase koji je u ratu odlikovan za hrabrost (Fred), i mladić koji je izgubio ruke (Homer) – upoznaju se, po samom završetku II. svjetskog rata, putujući zrakoplovom u svoj grad. Večer po dolasku poznanstvo počinje prerastati u prijateljstvo, a onda se i njihovi životni putevi počinju sve više prepletati, posebno kada nastupe psihološki, moralni i materijalni problemi razdoblja njihove adaptacije na mirnodopski život i kada se zaljube neprilagođeni Fred i Alova kći Peggy.

Smatran najuspjelijim američkim filmom neposredne poratne tematike, predstavljao je ujedno i umj. i komerc. senzaciju (1946. drugi, a 1947. prvi po prihodima u SAD-u). Wyler je u njemu usavršio svoj tretman mizanscene, posebice uporabu kadrova velike dubinske oštrine, rabljenu radi održavanja prizornoga kontinuiteta radnje i vizualnog dočaravanja odnosa među likovima, što je impresioniralo onodobnu franc. kritiku, zastupnike tzv. realističkih teorija filma (André Bazin) koji su ga pretpostavili tzv. režijskom baroku O. Wellesa. Doživljaju realističnosti pridonijeli su i za ono vrijeme prilično spor tempo, inzistiranje na svakidašnjim situacijama, postupno i minuciozno razvijanje konflikta lišenog naglih obrata, odmjerena doza optimizma, precizan izbor tipičnih povratničkih problema i likova kakvi tvore preglednu panoramu aktualnih sudbina pripadnika različitih društv. klasa. Posebno je isticana kreacija F. Marcha kao umnogome tipičnog predstavnika sredovječnog muškarca iz više srednje klase, a dojmu autentičnosti pridonio je i neprofesionalni glumac H. Russell, koji je doista stradao u ratu. Film je nagrađen sa 7 Oscara (tada najviše nakon filma → Zameo ih vjetar) – za najbolji film, režiju, glavnu (March) i sporednu (Russell) mušku ulogu, za scenarij prema knjiž. djelu, glazbu i montažu (Daniel Mandell), a dobio je i nagrade njujorških film. kritičara za najuspjeliji film i režiju, dok je Wyler nagrađen za režiju na festivalu u Moskvi.

A. Peterlić

izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža