Yasujiro Ozu “Kasno proljeće” (Banshun) [1949], edukativna projekcija filma

8.10.2020

PONEDJELJAK, 19. SIJEČNJA 2015. Kasno proljeće (Banshun, 1949), Japan, c/b, 112 min, Shochiku Redatelj: Yasujiro Ozu Scenarij: Y. Ozu, Kogo Noda, prema noveli Otac i […]

PONEDJELJAK, 19. SIJEČNJA 2015.

Kasno proljeće (Banshun, 1949), Japan, c/b, 112 min, Shochiku

Redatelj: Yasujiro Ozu

Scenarij: Y. Ozu, Kogo Noda, prema noveli Otac i kći K. Hirotsua
Direktor filma: Yuharu Atsuta
Glazba: Senji Ito
Uloge: Chisyu Ryu (Shukichi Somiya), Setsuko Hara (Noriko), Haruko Sugimura (Masa Taguchi), Yumeji Tsukioka (Aya Kitagawa), Masao Mishima (Onodera), Jun Usumi (Hattori), Kuniko Miyake (Akiko).

Profesor Shukichi Somiya skladno živi s kćeri Noriko, no nedavno oženjeni udovac Onodera podsjeća ga da je očeva dužnost brinuti se za kćerinu udaju. Norikina tetka Masa Taguchi preporuča za muža bratova asistenta Hattorija, no on je već zaručen, a sljedeći je kandidat inženjer Satake. Da bi privolio Noriko na udaju, profesor glumi bliskost s udovicom Akiko.
Odmjeren izlagački stil podcrtava suptilnost obiteljskih odnosa u filmu, pa tek kada pomisli da je otac našao sebi partnericu, Noriko pristaje rastati se s njim. Hvaljen kao realistično, neromantično slavljenje srednje klase i osjećaja običnih ljudi, film je strukturiran u četiri dijela, definirana i dramaturški i stilski, a utjecao je na kasnija Ozuova djela (Kasna jesen, Priča o Tokiju). U filmu nema patetike, a elegičan ugođaj sugerira temu prolaznosti, jednostavnošću naglašavajući neizrecivost emocija – prije rastanka otac i kći zajedno odlaze u Kyoto, bliži nego ikada, no otac na kraju ostaje sam. Izbjegavanje prikaza ključnih događaja (prosidba, svadba) uspoređivano je s naslijeđem jap. kazališta, a prizori kultiviranih i divljih prirodnih ljepota osnažuju emocionalnu dojmljivost.
U Ozuovu je opusu film izdvajan kao primjer izrazitog slavljenja japanske tradicije, no K. Thompson i D. Bordwell ističu moderniziranost njegovih obiteljskih vrijednosti i usklađenost s liberalnim promjenama u jap. društvu. Blagi otac tako nagovara kćer na udaju zbog sreće i ljubavi, a ne zbog tradicije i rađanja djece; pritom se služi dobronamjernim trikom, ne pribjegava konzervativnom autoritetu. Sukladno mijenama u jap. društvu, u redateljevoj Jeseni obitelji Kohayagawa (1961) otac također želi udati kćer Noriko, no ona na kraju sama izabere partnera.
U anketi časopisa Kinema Jumpo izabran je za najbolji film godine.

N. Gilić

izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža