Yasujirō Ozu “Plutajuće trave” (Ukigusa) [1959], edukativna projekcija filma
8.10.2020
SRIJEDA, 28. SIJEČNJA 2015. Plutajuće trave (Ukigusa, 1959), Japan, boja, 119 min, Daiei Redatelj: Yasujirō Ozu Scenarij: Yasujirō Ozu i Kogo Noda, prema scenariju T. […]
SRIJEDA, 28. SIJEČNJA 2015.
Plutajuće trave (Ukigusa, 1959), Japan, boja, 119 min, Daiei
Redatelj: Yasujirō Ozu
Scenarij: Yasujirō Ozu i Kogo Noda, prema scenariju T. Ikede za Priču o plutajućim travama
Direktor fotografije: Kazuo Miyagawa
Glazba: Takanori Saito
Scenografija: Tomo Shimogawara
Uloge: Ganjiro Nakamura (Komajiro Arashi), Machiko Kyo (Sumiko), Haruko Sugimura (Oyoshi), Hiroshi Kawaguchi (Kiyoshi), Ayako Wakao (Kayo), Mantaro Ushio (Sentaro), Haruo Tanaka (Yatazo), Chishu Ryu (vlasnik kazališta).
Arashi dovodi svoju glumačku družinu u lučki gradić u kojemu živi njegova bivša ljubavnica Oyoshi sa sinom Kiyoshijem, koji ne zna tko mu je otac. Arashijeva sadašnja ljubavnica Sumiko otkriva njegovu tajnu te, nakon sukoba u kojemu je Arashi uvrijedi, plati glumici Kayo da zavede Kiyoshija. No, Kayo se zaljubi u mladića, a trupa doživi slom nakon pljačke blagajne.
Od redateljeve Priče o plutajućim travama (1934), uz boju i scenografsko-dramaturška obilježja (mjesto radnje nije jap. planinski sjever), ovaj film razlikuje i nenametljiviji pripovjedni stil, gotovo potpuno statične kamere i manje stilizirane montaže, no boja je iskorištena za osnaživanje strukturnoga jedinstva. Od ostalih najpoznatijih Ozuovih filmova razlikuje se dramatičnošću zbivanja, burnim emocijama i odlučnim postupcima junaka, no za Ozua je tipična zaokruženost zbivanja vizualnim motivima te dolaskom i odlaskom glumaca, s odnosom Arashija i Sumiko koji se nakon sukoba nastavlja tamo gdje je stao u vrijeme početka filma. Naslov se odnosi na sudbine junaka – sudbina ih nosi baš kao što voda nosi plutajuće trave. Kompaktna montažna organizacija i superiorni ritam obogaćeni su impresivnom fotografijom K. Miyagawe, a vizualna dotjeranost pridonosi spektaklu prikazanih strasti i, ugl. neuspješnih, spletki. Artificijelnost ponavljanja motiva odgovara artificijelnom kaz. predstavljanju strastvenih odnosa, a zanimljivo je i da izvedba Arashijeve družine nije virtuozna (jedan je od prvotnih prijedloga za naslov filma bio i Propali glumac) pa je, unatoč sadržajnim specifičnostima, riječ o likovima i situacijama srodnim onima u drugim Ozuovim filmovima.
N. Gilić
(Izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža)