100. obljetnica prvog Splitskog kažiputa
Split je od davnine bio podijeljen na pet dijelova: GRAD (stari i novi) te predgrađa (ili zagrađa): VELI VAROŠ, LUČAC, MANUŠ i DOBRI. Budući da se od početka XX. stoljeća grad sve to više širio – ubrzano su nicale nove kuće i ulice – Općinsko je vijeće odlučilo (20. ožujka 1912) podijeliti ga na 10 'okružja' i 27 'odsjeka'. Te iste godine od splitske Općine odcijepili su se Poljičani, pa su pored grada u okviru Općine ostala sela: Kamen, Kučine, Mravince, Solin, Vranjic, Slatine, Stobreč i Žrnovnica. Gradski je teritorij zapremao tek dvadesetak četvornih kilometara. Split je brojio 24.000 stanovnika, od toga: devedeset posto hrvatskih, osam posto talijanskih, jedan posto ostalih. Po vjeroispovijesti bilo ih je: jedan posto pravoslavnih, jedan posto židova i protestanata, svi su ostali bili katolici! Gradonačelnik je bio Vinko Katalinić, a prisjednici dr. Josip Smodlaka, dr. Antun Trumbić, dr. Ivo Tartaglia, dr. Gajo Bulat ml, dr. Frano Pervan i Emil Perišić.
Sljedeće godine (1913.) Općinsko upraviteljstvo objavilo je i prigodnu knjižicu pod nazivom Splitski kažiput u kojoj se, među ostalim, nalazio i opširni Imenik ulica s opisom položaja i tumačem imena.
Okružja su bila:
I. GRAD: Grote, Stari Grad, Sveta Marija, Dobrić
II. VAROŠ: Šperun, Stagnja, Kapelica, Sveti Križ, Plinara
III. DOBRI: Bašćun, Donji Dobri, Gornji Dobri
IV. MANUŠ: Gornji Manuš, Donji Manuš
V. LUČAC: Sveti Roko, Trumbučac, Vrh (Sela) Lučca
VI. BAČVICE: Spalacijuni, Kupalište
VII. POJIŠAN: Pod Gripe, Firule
VIII. PRIMORJE: Sv. Frane, Dražanac – Meje
IX. MARJAN: Gaj, Sv. Mande
X. POLJE: Donje polje (Luke), Gornje polje (Veli put)
Pojedini od 27 odsjeka nazvani su po karakterističnim objektima ili po starim imenima lokaliteta. Možda će poneki od tih naziva zagonetno zazvučati mlađima ili novodoseljenim stanovnicima, pak ću ih objasniti. Na primjer, Grotama (talij. grotta pećina, stijena) nazivao se čitavi južni dio Dioklecijanove palače. Zato se nekadanji prolaz od podnožja Vestibula do Bakrenih vrata zvao Ispod Grota. Sveta Marija po samostanu Sv. Marije de Taurello, čiji ostaci postoje i danas sjeveroistočno od ribarnice. Kapelica po kapelici koja se i danas nalazi na raskrižju Kamenite i Bilanove ulice. Bašćun po bastionu ispred Hrvatskoga narodnog kazališta. Spalacijuni po starom nazivu prostora današnje Zlodrine poljane do Bregovite ulice. Dražanac po dragama (uvalicama) koje su se nalazile na prostoru današnje Obale kneza Branimira. Donje polje poljoprivredna zemljišta od Špinuta do Duja. Gornje polje od Gripa do stare Solinske ceste.
Okružjima su na čelu bili nadzornici, a odsjecima glavari. Oni su posredovali između pučanstva i općinske uprave. Morali su brinuti o javnom redu i miru, o čistoći ulica, o siromasima i ćudorednosti, ali i o svim javnim potrebama građana svojeg područja.
Do tada su samo neke ulice (u najužem središtu) imale nazive. Adrese stanovnika u ostalim bezimenim ulicama obilježavale su se navodeći ime obližnje crkve, ureda ili samo naziv lokaliteta. Na primjer, N.N. stanovao je kod fabrike Betica, Biskupije (nove ili stare), Bulatove vile, Duhanskog magazina, Dušica, Gimnazije, Guvna Kruševića, Ježuviti, Kupališta Polo, Lučkog poglavarstva, Općinskog doma, Perivoja gradskog, Poglavarstva, Poljodjelske škole, Pošte, Ribarnice, Sjemeništa (starog ili novog), Suda (sadanjeg ili starog), Tamnica, Trgovačke škole, Tudorića kuća, Vinarnice, Vojničkog vježbališta itd.
Podsjetimo da se Bulatova vila nalazila gdje je i danas: sjeverno od Bihaćke ulice.
Crkva Dušica (porušena 1944) prekrivala je zapadnu stranu prostora današnjih Srebrenih vrata.
Kupalište Polo bilo je zapadno od Matejuške.
Općina je imala urede u današnjoj zgradi Etnografskog muzeja na Narodnom trgu.
Pošta u prizemlju kuće Pavlović u Marmontovoj ulici.
Poglavarstvo se nalazilo u zgradi gdje je donedavno bio restoran Zagreb.
Stari sud u Šubićevoj ulici, a sadašnji u palači Dešković kod Sv. Frane.
Tamnice su bile u nekadanjem lazaretu (danas prometnica i perivoj s Turističkom palačom).
Vinarnica (Enološko društvo) nalazila se u današnjoj ul. Sv. Petra Starog.
Vojničko vježbalište, poslije Kraljeva njiva, bilo je na prostoru staroga Hajdukovog igrališta.
Želeći srediti gradski adresar općinsko je vijeće donijelo 1912. odluku o imenovanju svih ulaza, prilaza, trgova, poljana, širina, obala, pristana, mostova, cesta i putova. Tom su prilikom podijeljena 263 naziva. Čak su četrdesetak zapravo bila prezimena splitskih težačkih obitelji koje su od starine prebivale u tim ulicama ili uličicama. I to je jedna od osobitosti grada pod Marjanom i potvrda fenomena 'splitskog kolina'. Bilo bi zanimljivo provjeriti stanuje li još itko od potomaka u ulicama svojih pređa!Od spomenuta 263 naziva do danas se sačuvalo oko 160! (Priličan broj vraćen je tek velikim preimenovanjem 23. srpnja 1992).
Polazna točka za kućne brojeve svih ulica bila su takozvana Vrata od mora (danas na spoju Trga braće Radića i Obale hrvatskoga narodnog preporoda). Prvi broj morao je biti na onom dijelu koji je najbliži spomenutoj točki. Naziv je bio naznačen na početku i na kraju ulice „na duguljastoj gvozdenoj pločici, tamno-modrim slovima na bijelome dnu”. Duže ulice imale su ih nekoliko. Današnji obrazac kamenih ploča počeo se primjenjivati od vremena talijanske okupacije. Naziv ulice nosila je i pločica s kućnim brojem.
Spomenut ćemo neke od naziva koji su poslije nestali ili su bili zamijenjeni: Alojev put, Arbanaška, Arcibiskupova, Bizantinska, Bolnički put, Careva avlija, Dukljanska, Eskulapova poljana, Francuska obala, Glicerijeva, Gotska, Ilirska obala, Ispod Grota, Iza koludrica, Kaptolska, Klanička cesta, Kraj Sv. Frane, Latinska poljana, Lučki prolaz, Marcelinova, Mletačka obala, Petrića krug, Placidijina, Porta Aurea, Potok, Pretorijanska, Rimska, Sokolska, Sumporna, Tvrdojeva, Ugarska, Usred geta, Uz kolosijek, Uz prokop, Voćni trg, Vojnički prilaz, Vojnovića, Zeleni trg, Zarkova…
Od 1913. splitski će se adresar gotovo u cjelini mijenjati čak šest puta. Prva velika promjena dogodila se 1918. nakon propasti Austro-Ugarske i utemeljenja Države SHS / Kraljevine Jugoslavije i potrajala je do 1941. Druga, djelomična i kratkotrajna, zbila se u travnju 1941. u trenutku propasti prve Jugoslavije. Treća je slijedila od početka talijanske okupacije i potrajala do jeseni 1943. Četvrta povratkom Splita u okvir NDH od jeseni 1943. do jeseni 1944. Peta je nastala osnutkom SFRJ i trajala najduže od 1945. do 1991. Najnovija, šesta, uslijedila je nakon osamostaljenja Hrvatske. Svaka od tih promjena svjedoči o velikim političkim promjenama koje je grad proživljavao tijekom posljednjih sto godina. Mnogi stariji Splićani pamte da im se kućna adresa mijenjala najmanje tri-četiri puta.
Najnovije opsežno preimenovanje 155 gradskih ulica, trgova itd. usvojili su vijećnici Skupštine općine Split 23. srpnja 1992. Ako im pridodamo prethodnih 14 preimenovanja (od 26. studenoga 1991) proizlazi da se u Splitu prije dvadesetak godina pojavilo ukupno 169 novih naziva. Prijedlog izmjena izradila je općinska Komisija za spomen-obilježja, imena ulica i trgova i drugih objekata. Raspravljajući na tridesetak sjednica, članovi Komisije pridržavali su se sljedećih načela:
1. Imena trebaju svjedočiti o prošlosti Splita, regije i Hrvatske države u svim njihovim fazama i povijesnim razdobljima.
2. Predlažu se imena osoba, pokreta, ustanova i organizacija koji su ostavili naročitog traga u političkoj, kulturno-umjetničkoj i znanstvenoj prošlosti hrvatskog naroda (ponekad i drugih naroda i zemalja).
3.Vrednovanje će se temeljiti na do danas potvrđenom ugledu, značenju ili zaslugama u kontekstu cjelokupne povijesti našega grada i hrvatskoga naroda.
4.Proširiti postojeći broj naziva po imenima mjesta, regija, otoka i planina države Hrvatske, te susjedne države Bosne i Hercegovine.
5.Nastojati sačuvati ili obnoviti toponime i stare nazive gradskih lokaliteta.
6.Vratiti stare nazive koji su bezrazložno izmijenjeni nakon Drugoga svjetskog rata.
7.Nastojati dolično i razumno obilježiti sadanji prijelomni trenutak hrvatske povijesti.
Napominjem da su vijećnici odbili desetak od Komisije ponuđenih novih imena te da su mjesto njih, sami predložili druga i odmah ih usvojili.
Pretpostavljajući da široj javnosti neki od novih, zapravo vraćenih starih naziva, nisu dovoljno poznati, podsjetit ću na toponime i pučka imena lokaliteta kojih se danas mogu sjećati jedino stariji Splićani.
BREGOVITA – stari naziv (breg – obala) jer je nekoć dotle dopiralo more.
DRAŽANAC – po uvalicama/dražicama koje su nekoć postojale na mjestu današnjeg nasutog dijela Branimirove obale. Spominje ga i Marko Marulić u oporuci 1521.
GOSPINICA – stari pučki naziv za predio jugoistočno od crkve Gospe od Pojišana. Tako se do kraja Drugog svjetskog rata nazivala današnja Rooseweltova ulica.
KAPUCINSKA POLJANA – sjeverno od samostana na Pojišanu. Kapucinskim prilazom nekoć se zvao put između vrta Biskupske palače i Željezničke stanice po njihovom hospiciju koji se nalazio na jugoistočnom bastionu.
KOMULOVIĆA PUT – po toponimu Komulova glavica između Glavičina i Kopilice, po Aleksandru Komuloviću (XVI. st.), splitskom plemiću, diplomatu i piscu.
KRAJ SV. MARIJE – stari naziv gradske četvrti oko samostana benediktinki Svete Marije de Taurello (XIII. st.) i crkve (XI. st.). Samostan je ukinut u vrijeme napoleonske uprave (poč. XIX. st.). Poslije je pretvoren u žandarmerijsku vojarnu, a od 1915. ustupljen Pravoslavnoj opštini koja je u njemu započela izgradnju “velebnog svetosavskog hrama”.
KROZ SMRDEĆAC – prastari topinim (1397) velikog dijela istočnoga Splitskog polja nastao po istoimenoj vrsti lomljiva kamena kojega je tu bilo u obilju.
PARK LAZARICA – po istoimenom lokalitetu. Bivši samotni ljetnikovac obitelji Roić (postoji i danas na brežuljku) pretvoren je 1904. u prvu splitsku bolnicu za zarazne bolesti “osamnicu” – mali lazaret.
MARJANSKI PUT – po starom nazivu ceste što vodi k prvom i drugom vrhu Marjana.
PUT SV. MANDE (Mandalinski put) – stari naziv po sredovječnoj crkvici Sv. Magdalene / Mande koja postoji i danas.
PUT SUPAVLA – stari toponim po drevnoj crkvici Sv. Pavla koja se tu nalazila.
SV. KLARE (Klarina) – stari naziv po obližnjem samostanu i crkvi klarisa sagrađenim u XIX. st. Već u XIV. st. jugoistočna četvrt Dioklecijanove palače tako se zvala po starom samostanu koji se tamo nalazio.
SV. KRIŽA (Križeva) – stari naziv po istoimenoj crkvi u Velom Varošu.
SV. PETRA STAROG – na kutu s Radovanovom ulicom nalazila se prastara crkvica Sv. Petra (IX. st.) uz koju se spominje ime kralja Zvonimira. Do 1944. “Kraj Sv. Petra” nazivala se ulica između Biskupske palače i crkve Sv. Petra (Novog) koja je porušena u bombardiranju.
SV. ROKA – stari naziv po nekoć popularnoj istoimenoj lučkoj bratovštini i crkvici porušenoj u bombardiranju 1944.
RADUNICA – stari toponim po istoimenoj izvor-vodi nazvanoj po drevnom hrvatskom rodu Radun. Nekoć je bila glavna ulica tog dijela Lučca i zvala se “Usred sela”.
SOLURAT – stari toponim (god. 1362). Drži se da je nastao po vrsti kamena koji se “soli” (mrvi) kojega je tu bilo u izobilju. Hridine rata vidljive su i danas (zapadno od Matejuške) podno kuća Škaričića i Brajevića.
