HAJDUK – 30 godina od osvajanja prve titule u samostalnoj Hrvatskoj
HAJDUK – 30 godina od osvajanja prve titule u samostalnoj Hrvatskoj
Nakon svih događanja oko ratne situacije u Hrvatskoj bilo je jasno da će sezona 1991./92. biti posljednja u raspadajućoj državi Jugoslaviji. Zvuci sirena odjekuju svugdje po Hrvatskoj, stradanja su velika, ruševine na sve strane. Početkom 1992. g. situacija se prividno smiruje. Hrvatsku su priznale mnoge zemalja svijeta, a međunarodne snage posreduju da bi se ponovno uspostavio mir.
U proljeće 1992. g. Nogometni savez Hrvatske organizira prvo prvenstvo u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Svakako da je to bio težak i neizvjestan izazov za nogometne djelatnike. Neki dijelovi Hrvatske još uvijek su bili okupirani, igrališta oštećena, padale su granate a ljudi se sklanjali u skloništa. Upitna je bila i regularnost prvenstva, jer su Zadrani, Šibenčani i Dubrovčani morali igrati u drugim sredinama, gdje je bilo sigurnije. Prvenstvo je započelo 1. ožujka 1992.g.
Hajduk je na svom terenu pobijedio Istru rezultatom 3 : 1. Nakon toga u Vinkovcima je pala Cibalia 2 : 0 i Dubrovnik u domaćoj utakmici 9 : 0.
Došao je na red i veliki derbi između novoimenovanog HAŠK Građanskog ( nekadašnji Dinamao ) i Hajduka, koji je odigran 14. ožujka 1992.g. u Zagrebu. Splićani su, pod vodstvom legendarnog Stanka Poklepovića, slavili rezultatom 2 : 1, zgodicima Miše i Koznikua.
Zagrebački Modri nastupili su u postavi: Ladić, Židan, Mamić, Gašpar, Peršon, Ištvanić, Duspara (Goić), Adžić, Vlaović, Vig (Peternac) i Slišković.
Hajduk je nastupio s ovim igračima: Mihačić, Španjić, Novaković, Štimac, Abazi, Bilić, Jeličić, Miše, Mornar ( Vladislavić ), Vučević i Kozniku.
Radost Splićana je bila velika jer je nakon 17 godina pala maksimirska tvrđava. U sljedećoj utakmici, na domaćem terenu, pala je Rijeka 3 : 0. Nakon niza pobjeda došao je i neriješen rezultat 3 : 3 s Osijekom, u lijepoj i zanimljivoj utakmici.
Hajduk je doživio svoj prvi poraz protiv Inkera iz Zaprešića i to na svom terenu rezultatom 2 : 0. To nije ostavilo velikog traga na pobjednički mentalitet Splićana jer su već u sljedećoj utakmici pobijedili Varaždin pogotkom Miše.
Protiv Zagreba u Splitu dobru igru je pružio Adrian Kozniku i Hajduk je slavio rezultatom 1 : 0. Šibenik je dočekao Hajduka u Parku mladeži u Splitu, radi ratnih prilika u svom gradu. Dobrom igrom Joška Jeličića Hajduk je pobijedio 3 : 2.
U drugom dijelu prvenstva Hajduk je ostvario pobjedu u Puli, ali se kasnije mučio s Cibaliom (1 : 1) i Dubrovnikom (1 : 0) u Blatu na Korčuli.
Slijedio je veliki derbi s HAŠK Građanskim 10. svibnja u Splitu. Pred nekih 20 000 gledatelja Splićani su odigrali lošu i nervoznu utakmicu, tako da su na kraju svi bili zadovoljni podjelom bodova jer je ostalo 0 : 0. Prvenstvena utrka nastavljena je utakmicom protiv Zadra ( 3 : 0 ), tako da je Zagreb kao prvi pratitelj zaostajao 4 boda. Nakon 16 godina na Kantridi je pala i Rijeka rezultatom 2 : 0. Hajduk je bio nezaustavljiv pod čvrstom rukom trenera Stanka Poklepovića. Stvorila se pozitivna atmosfera i zajedništvo s vjerom da se može doći do naslova prvaka.
Uvijek neugodni Osijek nije imao šanse u Splitu (2 : 0), a izboren je i veliki bod (0 : 0) u Zaprešiću protiv Inkera. U 20. Kolu, golom Vučevića, Hajduk odnosi pobjedu i protiv Varteksa.
Zagreb je 6. lipnja 1992. g. bez imalo respekta zaigrao protiv splitskih bijelih i slavio pobjedom od visokih 3 : 0. Ova loša predstava dovela je Hajduk u nezavidnu situaciju, tako da je u zadnjem kolu, protiv Šibenika, morao spašavati prvu titulu u povijesti Republike Hrvatske.
Odlučujuća utakmica odigrana je 13. lipnja 1992. g. u Splitu. Splićani su poveli golom Mornara, da bi pet minuta kasnije Kozniku povećao vodstvo na 2 : 0, a do kraja poluvremena Abazi na 3 : 0. U nastavku je Kozniku drugim pogotkom samo potvrdio da je najbolji golgeter lige. Šibenik je pred kraj golom Računice uspio smanjiti rezultat na 4 : 1. Tako je Hajduk s osvojenih 36 bodova postao prvi prvak neovisne Republike Hrvatske, ispred Zagreba koji je osvojio 33 boda.
Hajduk : Slavica, Ivica (Vladislavić), Novaković, Štimac, Abazi, Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučevć i Kozniku
Šibenik : Tafra, Dominiku. J. Bulat, Belopoja, Pauk, Muriqi (Đaković), Mujakić, Matan, Petrović (I. Bulat), Računica i Pešić.
Slavlje Hajdukovaca nakon utakmice sa Šibenikom 13. lipnja 1992.g. u Splitu, kada su prvi put postali prvaci neovisne Republike Hrvatske.
Torcida je napravila veliku feštu koja je trajala danima. Tako je, eto, završilo to prvo prvenstvo u neovisnoj Hrvatskoj, opterećeno ratom i ostalim nedaćama vezanim za ratne strahote. Prvenstvo je trajalo tri i pol mjeseca i trebalo je dosta truda da se sve dobro organizira i napravi ozbiljno natjecanje.
Momčad Hajduka koja je osvojila prvo prvenstvo neovisne Hrvatske u sezoni 1992.g. Gornji red slijeva: dr-. Fabjan Čukelj, Ivo Cuzzi, Hari Vukas, Ante Ivica, Joško Bilić, Tomislav Erceg, Milan Rapaić, Ante Hrgović, Mario Osibov i fizioterapeut Igor Gršković. Srednji red: Robert Vladislavić, Zoran Slavica, Stjepan Andrijašević, Edvard Abazi, Vatroslav Mihačić, Adrian Kozniku, Mario Novaković, Ivica Mornar, Sandro Tomić i Joško Farac. Sjede: pomoćni trener Željko Mijač, Joško Španjić, Slaven Bilić, Igor Štimac, trener Stanko Poklepović, Ante Miše, Joško Jeličić, Goran Vučević i pomoćni trener Ivan Katalinić
Interesantno je da je Hajduk u svim organiziranim prvenstvima na prostoru Hrvatske bio prvim prvakom. Prije ovog prvenstva bio je prvi i jedini prvak Banovine Hrvatske daleke 1941. g. Nakon toga bio je prvi prvak Federalne i Narodne Republike Hrvatske 1945.g. i 1946.g.
Za ovu 1992.g. treba spomenuti da je Hajduk osvojio i hrvatski Superkup, pobjedom protiv Inkera, prvog pobjednika Kupa u samostalnoj Hrvatskoj. Na kraju treba reći da je za sve ove uspjehe najzaslužniji veliki trener Stanko Poklepović. Stasao je i Tomislav Erceg koji će postati najbolji Hajdukov golgeter u novoj hrvatskoj ligi sa 109 golova u 212 službenih utakmica, koliko je odigrao za Hajduk.
Tako je započela nova povijest splitskog kluba koja traje već punih 30 godina. U Splitu još uvijek živi uzrečica: „ Svi smo mi prolazni, samo Hajduk živi vječno“.
Veliki trener i strateg Stanko Poklepović (1938. – 2018.). Ostat će upamćen po tome što je odgojio brojne generacije Hajdukovih igrača i trenera, a u dugoj karijeri osim Hajduka vodio je i RNK Split, Osijek, Budućnost iz Podgorice, Borca iz Banjaluke, Dubrovnik, radio je u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Iranu. Bio je i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije 1992. godine. Vodio je reprezentaciju četiri puta, na tri utakmice u Australiji te protiv Meksika u Zagrebu. Pritom je ostvario pobjedu, remi i dva poraza.
