HVK, zaboravljeni veslački klub iz Splita

Od rujna do kraja 1936. godine u društvenom životu veslačkog kluba Gusar bilo je vrlo burno. Sve je kulminiralo nakon Državnog prvenstva u Beogradu gdje su veslači Gusara podbacili u nekim disciplinama. Nezadovoljni odnosom dijela veslača, članovi uprave su bojkotirali njihov organizirani povratak iz Beograda. To je bila samo kap koja je prelila čašu, jer su već od ranije neki članovi kluba tražili sportsku i političku reorganizaciju u klubu. Jedan od zahtjeva bio je da se klubu promijeni ime. To je bilo vrijeme političkih promjena u Kraljevini Jugoslaviji, kada mnogi klubovi stavljaju hrvatski predznak na svoje ime. Nastalim previranjem došlo je do odvajanja jednog dijela veslača Gusara i osnivanja novog kluba Hrvatskog veslačkog kluba (HVK). Ovom podjelom Split je dobio dva veslačka kluba. Veliku pomoć novonastalom klubu pružila je Hrvatska seljačka stranka (HSS) čiji su članovi otkupili dio zemljišta obitelji Šore na predjelu Spinut. Izgrađena je klupska baraka s hangarom, uređen okoliš, postavljen ponton i nabavljeni veslački čamci.

Osnivači kluba bili su: Slavko Alujević, Ivo Fabris, Davor Jelaska, Luka Marasović, Jure Mrduljaš, Dalibor Parać, Dragutin Poparić, Jure Ružić i dr. Osnivačka sjednica Skupštine kluba održana je 14. veljače 1937. u prostorijama JŠK Jadran na Narodnom trgu. Za predsjednika je izabran Kajo Reić. Prelazak većeg dijela veslača-seniora iz veslačkog kluba Gusar u HVK odrazio se na uspjehe veslačkog kluba Gusar koji je počeo gubiti primat u jugoslavenskom veslanju. Među ostalim u novi klub su pristupili: Slavko i Mile Alujević, Ivo Fabris, Jakov Tironi, Luka Marasović, Jure i Elko Mrduljaš, Mate Mojtić, Ivo Jukić, Jure Ružić, Veljko Morović i dr. Nabavljeni su novi čamci koji su se zvali: osmeracVlatko (po čelniku HSS-a Mačeku), četverac s kormilarom Hrvatska, četverac bez kormilara Bosna, dvojac Hercegovina, dok skif nije imao ime, a njegov vlasnik je bio Davor Jelaska. Za čuvara je došao, sa svojom ženom Marom, Ivan Burica Bilo. Imali su maleni stan u baraci, a Ivan je bio i vrstan lovac. Trenerski posao su odrađivali Luka Marasović i Davor Jelaska koji je ujedno izrađivao i veslačke čamce. Počasni član kluba bio je dr. Ante Trumbić. Klub je te prve godine postigao zavidne rezultate na Državnom prvenstvu održanom u Šibeniku 24. i 25. srpnja 1937. osvojivši prva mjesta u sedam disciplina. Na Prvenstvu Europe u Amsterdamu četverac sa kormilarom u sastavu : Veljko Morović, Jure Ružić, Elko Mrduljaš, Slavko Alujević s kormilarom Slavkom Rainisom osvaja treće mjesto i brončanu medalju. Kao najbolji klub u državi HVK je sudjelovao na velikoj međunarodnoj regati u Frankfurtu 25. i 26. lipnja 1938. gdje je u osmercu osvojio drugo mjesto. I na Državnom prvenstvu u Smederevu 13. i 14. kolovoza te godine veslači HVK-a osvajaju prva mjesta u dvojcu s kormilarom, četvercu s kormilarom i osmercu. U dvojcu s kormilarom veslali su: Jakov Tironi Mate Matacin Mojtić i kormilar Mile Alujević, u četvercu s kormilarom: Ivo Fabris, Jure Ružić, Elko Mrduljaš, Slavko Alujević i kormilar Mile Alujević, a u osmercu s kormilarom: Ivo Jukić, Ante Jakaša, Ivo Fabris, Jakov Tironi, Elko Mrduljaš, Jure Ružić, Mate Matacin Mojtić, Slavko Alujević i kormilar Slavko Rainis. Godinu su završili nastupom na Prvenstvu Europe održanom u Milanu od 3. do 4. rujna. Četverac s kormilarom je osvojio četvrto, a dvojac s kormilarom peto mjesto. U Beogradu je 2. srpnja 1939. održana međunarodna regata na kojoj je HVK osvojio prvo mjesto u četvercu s kormilarom i drugo mjesto u osmercu. Nekoliko dana kasnije, 8. i 9. srpnja, održana je regata u Budimpešti gdje je četverac s kormilarom ponovno osvojio prvo mjesto, dok je osmerac bio treći, iza osmeraca Mađarske i Njemačke. Nakon što je od 1937. obnašao dužnost predsjednika, Jerka Ferića je zamijenio Ivo Bulić. Na Prvenstvu Hrvatske održanom u Zagrebu 28. srpnja 1940. HVK je osvojio prva mjesta u oba četverca, te druga mjesta u osmercu i skifu. Posljednje državno prvenstvo, pred Drugi svjetski rat, održano je u Dubrovniku 11. kolovoza 1940. na kome je HVK-a pobijedio u četvercu bez kormilara i četvercu s kormilarem. Ovu zadnju godinu u osmercu su veslali: Slavko i Mile Alujević, Mate Mojtić, Jure Ružić, Ivo Jukić, Igor Zuppa, Tonko Rosandić, Petar Ozretić i kormilar Stjepan Miličić. Osim treninga veslanja odlazilo se i na kondicione treninge na Marjan, a zimi u gimnastičku dvoranu obližnje gimnazije. Ove treninge su vodili Krunoslav Leontić i Toni Ilić.

Dolaskom talijanske vojske u Split 1941. zamrle su sportske aktivnosti. Znalo se još koji put onako rekreaciono izaći u Kaštelanski zaljev za svoj gušt. To je potrajalo do listopada 1941. kada su Talijani brutalno upali u klub i zabranili daljnju veslačku aktivnost. Na ulaznim vratima su udarili čuvara Ivana Buricu, a zatim uništavali inventar i čamce. Posebno su im smetali svi napisi na hrvatskom jeziku. Na odlasku su zaprijetili da će sljedeći put kad dođu objesiti svakog koga nađu u klupskim prostorijama. Tijekom 1942. bijesni fašisti pokušavaju obnoviti veslački klub pod nazivom Societa Cannotieri Dalmazia – Spalato, ali bez uspjeha.

Dana 21. siječnja 1945. održana je Osnivačka skupština na kojoj je dogovoreno fuziranje HVK i Gusara u jedinstveni klub. Tako je u legendu otišao veliki i slavan klub HVK-a na dobrobit splitskog veslanja.

 


Svečano otvaranje Doma HVK 6. lipnja 1938. u Spinutu. U prvom planu se vide svestrani Fabjan Kaliterna (s naočalama) i predsjednik HVK Jerko Ferić.

 


Veslači HVK nakon višestruke pobjede u Šibeniku 1937.

 


Četverac bez kormilara ispred hangara u Spinutu 1940. Slijeva: Petar Ozretić, Ante Tonko Rosandić, Igor Zuppa i Mile Alujević

 


Vjekoslav Parać (1917 – 1997) veslač Gusara i HVK, jedan od osnivača HVK-a i njegov prvi tajnik. Bio je dugogodišnji sportski djelatnik