Prva splitska „Fešta od Napoleona”
Potkraj studenoga 1806. bubnjari su po Splitu i okolici najavljivali veliku proslavu koja će se održati 2. prosinca u čast druge obljetnice Napoleonove krunidbe i prve obljetnice pobjede kod Austerlitza.
Proglas vladinog delegata Garanjina pozivao je pripadnike teritorijalnih jedinica (pandure) neka pohrle u grad, građane neka okite kuće i dućane, a siromašne pučane neka navrate u dvorište Lazareta gdje će im se dijeliti darovi. Vrijedne nagrade obećane su najboljim plesačima i najbržim trkačima.
Lazareti
Bio je to prvi prosinac pod francuskom upravom. Splićani još nisu bili zaboravili burne rujanske dane kada su se zajedno s Kaštelanima pobunili protiv novačenja za Dalmatinsku legiju i kada je vođama pobune namjesnik Dandolo izrekao stroge vremenske kazne. Ulice i trgovi vrvjeli su gizdavo odjevenim vojnicima Kraljevske garde i elitnog Jedanaestog linijskog puka, stalnim pratiocima glavnog stožera vrhovnog zapovjednika mladog generala Marmonta. On se je polovicom studenoga vratio iz Dubrovačke Republike gdje je uspješno ratovao protiv Rusa i Crnogoraca. Stožer je smjestio u Splitu, jer je odatle u slučaju potrebe mogao „u roku od dva dana sakupiti trupe i usmjeriti ih u svim pravcima” od Zadra do Dubrovnika. Naime, povjerljivi izvještaji koje mu je iz Carigrada slao francuski ambasador Sebastiani najavljivali su skori dolazak ruskog korpusa jačine 10.000 momaka u Dalmaciju. Da bi izbjegao svako iznenađenje od ruskog i austrijskog napada Marmont je naredio da se ojačaju utvrde Dubrovnika, Stona, Opuzena, Korčule, ali i Šibenika, Knina, Klisa i Hvara. Popunio je i splitske bitnice te naredio da se izgradi nova na jugozapadnom rtu Brača nedaleko Milne.
Nova splitska obala 1860.
Da bi odobrovoljio buntovne Splićane, Marmont je već 21. studenoga – baš na blagdan Gospe od zdravlja – priredio veliko slavlje u čast Napoleonovih pobjeda nad Prusima kod Jene. Sada se, također po njegovim uputstvima, spremala još spektakularnija svetkovina.
Večer uoči proslave antički je Peristil rasvijetljen stotinama baklji. Sutradan od ranih jutanjih sati grad su potresale topovske salve bitnica sa Sustipana i Bačvica (Katalinića briga) te ratnih brodova. Poslije svečane mise i Te Deuma u stolnici, vojnici su izvodili razne vježbe s oružjem. Tada još nisu bili porušeni stari bedemi s morske strane, pak je Riva bila samo ispred pročelja Dioklecijanove palače. Tu je podignut veliki slavoluk od kojeg je, do ulaza u Generalat, vodio umjetni svod od javorovih krošnji ukrašenih vjenčićima mirte. Francuski časnici XI puka priredili su drugovima Talijanima iz Kraljevske garde svečani ručak za više od dvije stotine osoba. Poslije podne podne uslijedilo je narodno veselje: „Novo i ugodno zgledanje biaše za Francuze i Talince viditi više stotina Dalmatina obadviuh spola gdi igraju i tancaju na harvasku združeni vojniskim skadnoudaranjem (vojničkom glazbom)” javit će splitski dopisnik Kraglskog Dalmatina. Najboljim plesnim parovima i najbržim trkačima, Marmont je osobno uručio nagrade i lovor-vijence.
Navečer je priređena veličanstvena iluminacija. Prigodne svečane rasvjete pamtile su se godinama, budući da je grad inače po zalazu sunca tonuo u mrkli mrak, a građani se rano zatvarali u kuće.
Francuzi su bivši mletački Generalat „pustu kasarnu” koji se nalazio u zapadnom dijelu Lazareta bili pretvorili u „raskošno prebivalište”. Iz blistavo rasvjetljenog predvorja ulazilo se u dvoranu koja je mogla primiti više od tri stotine osoba. Zidovi su bili bogato ukrašeni draperijama i raznim amblemima. Na dnu se uzdizalo prijestolje, a na njemu veliki Apianijev portret cara Napoleona koji je za tu prigodu namjesnik Dandolo poslao iz Zadra po posebnom kuriru. Okolne ukusno uređene sobe bile su namijenjene raznim društvenim igrama. Manjim hodnikom, također prekrivenim zelenilom i raznobojnim lampionima, stizalo se u dvije prostorije opremljene skupocijenim pokućstvom i prigodnim zidnim epigramima.
Kasno navečer priređen je svečani ples i servirana hladna zakuska (ambigu) za preko dvije stotine i pedeset zvanica. Prisustvovalo je i„osamdeset najljepših gospoja i prve gospode splitske i obližnjih mjesta.” Nizale su se zdravice, recitirali stihovi… Bio je to ujedno i prvi veliki bal članova nedavno utemeljene splitske masonske lože. U bakljama rasvjetljenom dvorištu za bogato postavljenim stolovima gostilo se dvije tisuće (!?) vojnika koji su gromoglasno nazdravljali i klicali: „Živio car! Živio Austrelitz! Živio Marmont!”
Napoléon Bonaparte
