Prvi splitski zrakoplovac

Vatroslav Ignacije Bulimbašić ( 1886.-1976.),  prvi splitski zrakoplovac i smioni akrobat u zraku

Prvi splitski zrakoplovac Vatroslav Ignacije Bulimbašić rođen je  u Splitu 31. srpnja 1886. g. Sa 16 godina napušta rodni grad i odlazi u Trst na školovanje. Završio je mehaničarski zanat, a školovao se i za pomorskog strojara. Zainteresirao se za prve avione i braću Wright.  Tijekom svog boravka u Trstu, do 1907.g., izradio je nekoliko maketa aviona koji su izgledom bili daleko ispred svog vremena. Nemirni duh tjera ga dalje i on odlazi u Ameriku gdje teško živi, radi i štedi novac. Godine 1913. vraća se nakratko u Split, a onda odlazi u Pariz. Tamo je kao najbolji učenik u svojoj klasi završio pilotsku školu kod poznatog učitelja zrakoplovstva Caliea.  Nakon položenog pilotskog ispita završio je i viši zrakoplovni tečaj. Kao izrazito talentiranog pilota prepoznaje ga tvornica zrakoplova Bleriot i uzima ga za probnog pilota. Njegovu  letačku dozvolu, br. 1570, ovjerila je sportska organizacija Federation Aeronaoutique Intrnacionale  1913. g. u Parizu. Svojim majstorijama zaustavljao je dah Parižanima, kada bi izvodio razne akrobacije iznad grada. Ostao je poznat po tome što je bez problema znao izvesti  četiri lupinga uzastopno. Kasnije je svoje vještine  prikazivao po Europi jer je kupio privatni avion. Novine su pisale o njegovim vratolomijama iznad Zagreba 1914. g. Početkom Prvog svjetskog rata internirale su ga austrijske vlasti, a njegov su zrakoplov zaplijenili i koristili u vojne svrhe. Taj zrakoplov Bleriot – 50 HP kasnije je prebačen u Ratni muzej u Beogradu. Nažalost, za vrijeme Drugog svjetskog rata uništili su ga Nijemci koji su okupirali Jugoslaviju. Sam Bulimbašić bio je interniran u Italiju, a kasnije i Njemačku.

Kako je, osim aviona, bio zaljubljenik mora i brodova osnovao je 1930. g, brodogradilište u uvali Lora. U početku je popravljao čamce i poneki jedrenjak. Kako se postepeno posao širio, uskoro je imao 20 zaposlenih radnika. Osim popravka brodova počeo je raditi na izradi maona. Godine 1939. imao je već 67 uposlenika. Poslije Drugog svjetskog rata brodogradilište je nacionalizirano i pod nazivom Bulimbašić  bilo je aktivno sve do 1950. g. kada je pripojeno vranjičkom brodogradilištu.

Ignacije Bulimbašić povukao se u miran život na svojim Mejama, gdje je u prosincu 1976. g. umro.

Dugo vremena  u svojoj kući Bulimbašić je čuvao propeler svog aviona Bleriot

Priredio :  Mladen Cukrov