Splitskim Peristilom su prohodili…
Peristil Dioklecijanove palače u neprekidnoj je funkciji više od sedamnaest stoljeća. Njime se prohodilo dok su nad većinom današnjih europskih gradova gavranovi graktali, a po njihovoj periferiji divlje zvijeri zavijale.
Pokušajte izračunati koliko je splitski Peristil stariji od danas slavnih trgova Venecije i Milana, Pariza i Londona, Bruxellesa, Geneve, Berlina, Madrida ili Lisabona…
Uostalom, koji se to europski trg može pohvaliti da ga krasi spomenik (Sfinga) stariji od Homera, Platona i Aristotela, Sofokla i Euripida… U svom prethodnom postojanju (u Egiptu) ta Sfinga čuvaše grobnicu faraona Tutmozisa punih 18 stoljeća, a kod nas je u Splitu tek oko 1660 godina (nekoliko je stoljeća starija i od vitkog Luxorskog obeliska na pariškoj Place de la Concorde!).
Poslije Dioklecijana Peristilom su duže od stoljeća i po šetali razni prognani rimski velikaši i isluženi vladari. Galla Placidija sa sinčićem Valentijanom i kćerkicom Onorijom. Bio je tu i Marcelin, samozvani kralj Dalmacije. Pa nekadašnji car Glicerije (sve dok ga urotnici nisu dotukli) kao što će poslije nedaleko od Peristila otrovati i Julija Nepota, posljednjeg zakonitog cara Zapadnoga Rimskog Carstva.
Preko Peristila su u VII. stoljeću – po nalogu nadbiskupa Ivana Ravenjnina – iznijeli iz Mauzoleja i u more pobacali preostale poganske kipove i ukrase, a unijeli kosti salonitanskih mučenika svetih Dujma i Anastazija…
U tako nastalu, najstariju katedralu na svijetu, od starohrvatskih vladara navraćali su knezovi Trpimir i Mutimir te kraljevi Tomislav (925. i 928.) Krešimir, pa Zvonimir (veliki prijatelj splitskog nadbiskupa Lovre). Posljednji Trpimirović Stjepan III. živio je u benediktinskom samostanu na Sustjepanu, gdje je i umro 1091.
Prolazeći preko Peristila u katedralu će navraćati i ugarski kraljevi: Koloman (1105. ili 1107.) te Andrija II. koji je s brodovljem i vojskom plovio u križarski rat 1217. Zalazila je i obitelj Bele IV. koja je neko vrijeme u izagnanstvu živjela u Splitu (u malom sarkofagu iznad ulaznog portala sv. Duje nalaze se zemni ostaci njihovih kćerkica Katarine i Margarite).
U Splitu je boravila i Marija, žena kralja Karla II. Napuljskoga Hromog, koja je počela graditi zvonik. Njezino će djelo nastaviti Elizabeta, žena kralja Karla Roberta Ugarskoga te Kolafisa, žena kneza splitskoga Ivana Frankopana (1241. – 43.). Split je navodno posjetio i Rikard Lavljeg Srca, kralj engleski, na povratku iz križarskog rata…
Prvi od Habzburgovaca koji će posjetiti Split bio je car Franjo I. g. 1818. (čak je i odsjeo nekoliko dana u palači Grisogono ugrađenoj u zapadno peristilsko stupovlje!) Car Franjo Josip posjetio je Split dva puta, (1875. i 1891.) Inkognito tu je boravila i njegova žena Sisi. Njegov sin prestolonasljednik Rudolf s princezom Stefanijom pribivao je svečanom otvorenju restaurirana Mauzoleja. Franjo Ferdinand sa suprugom Sofijom Hohenberg navraćao je u Split nekoliko puta. Kraljević Karlo, budući car Karlo I., posljednji od Habsburgovaca (koji će umrijeti u zatočeništvu na Madeiri) posjetio je Split sa suprugom Zitom prilikom svadbenog putovanja. Maksimilijan, tragični car meksikanski, sa suprugom Charlottom, takodjer je boravio u Splitu. Carica Eugenija, žena Napoleona III., navraćala je čak četiri puta. Dolazio je i saski kralj Fridrlh August te kraljević Ferdinad Koburg, budući bugarski car…
Tijekom 20. stoljeća pa do naših dana, veliki broj okrunjenih glava i ostalih velikodostojnika, umjetnika i književnika njime je prošetao.
Ipak, na kraju, moramo se upitati je li njegov današnji izgled izvoran? Naime, sve do velikih zahvata (1956.–1961.) kada se tragalo za tzv 'nivelettom', Peristil (Plokata sv. Dujma) čitavom je svojom površinom bio u razini susjednih ulica i bez današnjeg 'bazena'.
Sjećam se kako su se mnogi stari Splićani žestoko suprotstavljali i samoj ideji da se njegov južni dio snizi zbog navodnog otkrića izvorne 'nivelette'. Bilo je i duhovitih verzija tog otkrića. Neki su zastupali mišljenje da je to ipak moguće, budući da je Dioklecijan bio veliki ljubitelj pastrva iz Rijeke Solinske (Jadra). Dakle, držali su da je taj dio otpočetka bio snižen kako bi se po carevoj želji mogao pretvoriti u plitki ribnjak koji bi se posredstvom zidanog vodovoda punio solinskim pastrvama eda bi ih car po volji mogao osobno pecati… Neki su zlobnici toliko pretjeravali pak su tvrdili da su te pastrve – opet po carskom naređenju – bile hranjene sitno sjeckanim mesom prvih kršćana…
