Stoljeća splitske Sudamje
Koliko su Splićani od davnine štovali blagdan Sv. Dujma zorno svjedoče uvodni članci gradskog Statuta iz XIV. stoljeća izričito posvećeni proslavi njegova goda. Među ostalim, tri dana prije i poslije svatko je, osim najtežih zločinaca, mogao slobodno unići i boraviti u gradu da bi “slobodno trgovao, kupovao, prodavao na veliko i malo bez ikakve kazne”. Uoči blagdana bogatiji su građani morali stolnici darovati voštanicu, a Općina veliku svijeću. Za zločine počinjene na sam blagdan, te dan prije ili poslije, kazne su udvostručavane. Sve je to bilo propisano sa svrhom da bi se “navedena svetkovina mogla časno proslaviti u miru i spokojstvu”.
Biskup Dujam došao je potkraj III. stoljeća iz Antiohije u Salonu glavni grad tadanje Rimske provincije Dalmacije da bi širio kršćansku vjeru. Car Dioklecijan zato naredi neka ga kazne mučeničkom smrću. Drži se da su Splićani u VII. stoljeću povjerili opatu Martinu da u Rim ponese samo svečeve relikvije, a preostale su kosti pohranili u nekadanjem carskom mauzoleju Dioklecijanove palače, već posvećenom Blaženoj Djevici Mariji. Vjerojatno su se u splitskoj stolnici održali (prema navodima u knjizi Povijest Crkve u Hrvata) i značajni sabori 925. i 928. godine. U srednjem vijeku svečeve su moći pohodili i častili hrvatski knezovi i kraljevi. Poslije i druge okrunjene glave i velikodostojnici. Čak i dvojica papa: Lav IX. i budući Grgur VIII.
Tijekom stoljeća blagdan Sv. Dujma (Sudamja) pretvorio se u jedno od najslikovitijih proštenja na istočnoj obali Jadrana. Temeljne su mu odrednice bile: vjerski obredi, trgovanje i razonoda pučanstva. Dok su civilizacijske promjene unosile novotarije u trgovini i razonodi, vjerski su obredi s više ili manje sjaja sačuvali prvobitni oblik.
Po svoj prilici nije slučajno što su se mnoga utemeljenja, svečana otvorenja i druge po Split značajne manifestacije odvijale baš oko tog nadnevka. Primjerice, mletačko Vijeće umoljenih odobrava 5. svibnja 1592. otvaranje prve splitske banke, a 3. svibnja 1642. generalni providur Grimani naređuje neka se osnuje prva gradska zalagaonica. U danima Sudamje 1770. u povodu posevećenja novog oltara i prijenosa svečevih moćiju odvijale su se višednevne − uvjetno rečeno − prve splitske glazbene i scenske priredbe te znanstveni skupovi.
Pola godine poslije ustoličenja hrvatske općine u stolnici je (6. svibnja 1883.) u prisustvu nepreglednog mnoštva blagoslovljena zastava narodnjačkog društva Slavjanski napredak (hrvatska trobojnica ukrašena modrom i žutom vrpcom na srebrom okovanom stijegu od ebanovine). Općinsko kazalište otvoreno je 6. svibnja 1893, a sutradan su braća Hrvatskog sokola po prvi put javno nastupila na Kraljevoj njivi (budućem starom Hajdukovom igralištu).
Početkom svibnja u Dalmaciji se najavljuju prvi dašci ljeta: priroda se raskošno zazeleni ukrašena cvijećem, nude se prvi plodovi ranog voća i povrća (nekoć nije bilo staklenika!). Po nepisanom pravilu na Sudamju građani su se pojavljivali u svjetljim proljetnim odijelima s cvijetom ili grančicom ružmarina u zapučku. Mnogima je na glavi blistao novi slamnati šešir. Žene bi razgalile ruke i grudi. Dječaci navukli kratke hlače, a djevojčice lake haljinice. Još početkom XX. stoljeća za taj su dan mesari i brijači običavali kupovati nova odijela i cipele!
Večer uoči blagdana splitska obala prelijevala se u girlandama raznobojnih, a zvonik katedrale blistao pod gala žučkastim žaruljama. Dok nije bilo ekletrične rasvjete, palile su se vatre i bezbrojne svijeće. Razdragano mnoštvo uživalo je u veselim zvucima limene glazbe i kaskadama prigodnog vatrometa. U vremenu bez televizije i kinematografa, vatromet je bio glavna i nezaboravna atrakcija koja se često pamtila godinama.
Na sam blagdan, veselom slavljenju sa zvonika Sv. Duje pridružila bi se zvona ostalih gradskih crkava. Prozori i nadstrešnice dućana bili su okićeni zastavama i sagovima. Od ranih sati tisuće namjernika stizali su sa svih strana u grad pod Marjanom.
Oko devete ure magistar ceremonijala postrojavao je s pomoćnicima na Peristilu sudionike procesije u kojoj će pribivati đaci, bratimi, redovnici, svećenici, predstavnici društava i staleških organizacija. Pod raskošnom brokatnom nebnicom kroči biskup držeći u rukama moći Sv. Duje. Prate ga gradonačelnik i općinski uglednici te ostali predstavnici civilnih i vojničkih vlasti. Za njima nepregledno pučanstvo u slikovitim narodnim nošnjama i svečanim građanskim odijelima…
Sveti Dujam, naslon sjedala kora Splitske katedrale | Moćnici ruku Sv. Dujma koji se čuvaju u katedralnoj riznici
Poslije procesije obilazilo se stotine šarenih platnenih dućančića po obali i Prokurativama. Da su sačuvani, mnogi bi od ponuđenih predmeta danas predstavljali zanimljive muzejske izloške. Bilo je dječjih igračaka, galanterijske robe, raznih kućnih ukrasa i pribora, gvožđarije i tekstila nevjerojatnih izuma i patenata… Naročito bogat izbor drvenih rukotvorina i grnčarije nudili su Zagorci. Po prastarom običaju oko 14 sati na Narodnom trgu zaigrali bi dalmatinski Zagorci uz diple kolo popraćeno ojkalicama. U kasno popodne počelo bi izvlačenje brojeva velike slikovite tombole. Zatim se posjećivalo raznorazne zanimljivosti zabavnog parka koji bi se smjestio na prostoru Matejuške.
Doista, na Sudamju se cijeli Split pretvarao u veliki sajam i zabavište. Zaglušna larma tisuća sviraka, trubica i usnih harmonika miješala se s vikom razdraganog mnoštva i izvikivanjem prodavača. Bio je to najradosniji dan svih Splićana i namjernika iz bliže i dalje okolice.
Tisućljetnu tradiciju Sudamje nasilno je prekinuo Drugi svjetski rat. Nakon rata, marksističko preodgajanje i komunistička prisila dokrajčili su svjetovni dio proslave, a vjerski ograničili na prostore unutrašnjosti i periptera stolnice. Socijalistički “najhumaniji režim na svijetu” drsko je lišio Splićane njihove velike fešte, kao što ih je lišavao i nekih drugih javnih vjerskih običaja… Budući da je Sudamja postala “radni dan”, samo su hrabriji svečano odjeveni (unatoč opasnosti da budu zapisani u “crnu knjigu“) navraćali poslije mise do pazara ne bi li u kojeg Zagorca − ukoliko ih revnosna milicija već nije bila rastjerala − kupili prigodnu “drvenu” uspomenu.
O obnovi svjetovne proslave počelo se raspravljati u sredstvima priopćavanja tek 1990. Nije li znakovito da su baš uoči Sudamje, 6. svibnja 1991. hrabri Splićani nasrnuli goloruki na oklopnjak, iščupali ubojiti mitraljez i podigli hrvatsku trobojnicu na pročelju zgrade Komande JRM tada simbolu zločinačke vojne sile koja je već haračila Lijepom našom.
Procesija Sv. Dujma 2004. godine
Konačno, poslije punih pola stoljeća zabrane, u svibnju 1992. obnovljena je tradicionalna procesija gradskim ulicama u kojoj pored brojnog pučanstva opet sudjeluju i predstavnici vjerskih, gradskih i državnih institucija. Ujedno je Sudamja proglašena Danom Grada Splita kada se dodjeljuju javna priznanja i nagrade umjetnicima, znanstvenicima, gospodarstvenicima…
