VELIKI TRANSFERI – Kako su Holcer i Vardić došli u Hajduk
Bilo je hladno prosinačko jutro daleke 1966. g., a već je bila započela zimska nogometna pauza. Na jednom od rekreativnih treninga kraj Stare plinare pojavio se poznati nogometaš Dragan Holcer. On je u to vrijeme igrao za Radnički iz Niša i bio već poznati reprezentativac bivše države. U Split je došao na poziv svog najdražeg trenera Dušana Nenkovića koji je u to vrijeme bio trener Hajduka. Nenković je dugo vremena boravio u Nišu kao trener i tamo je upoznao Holcera dok je još bio u mlađim uzrastima.
Kapetan Hajduka u to vrijeme bio je Vinko Cuzzi koji se odmah stavio na raspolaganje Nenkoviću i Holceru da im bude domaćin za sve što im bude trebalo. Cuzzi se dobro poznavao s Holcerom s obzirom na to da su obojica bili članovi reprezentacije Jugoslavije. Vodio je Holcera na poznata mjesta u gradu kako bi upoznao ljude i običaje. Šetnje po Marjanu i po Bačvicama očarale su Holcera tako da je sam počeo spominjati kako bi volio doći u Split.
Nekako u isto vrijeme u novinama je osvanula izjava poznatog igrača Miroslava Vardića da bi se želio iz niškog Radničkog preseliti u Hajduka. On je godinu dana ranije iz niškog drugoligaša Željezničara prešao u FK Radnički. Njegov uvjet je bio da nakon godinu dana može dobiti ispisnicu i otići u splitski Hajduk.
U to vrijeme već su počeli veliki transferi igrača i amaterizam je pomalo postajao nepoznanica. Radnički je početkom 1967.g. dao obavijest da će za Holcera tražiti basnoslovnu svotu od 100 milijuna dinara, što je u to vrijeme bio veliki novac.
Predsjednik Hajduka Tito Kirigin već je imao neke kontakte sa Draganom Holcerom, kao i s FK Radnički. Hajduk je u to vrijeme bio u teškoj besparici i trebalo je naći načina kako stvoriti novce za ovaj veliki transfer Vardića i Holcera. U javnosti je inače prevladavalo mišljenje da Hajduk ima dosta novca jer ga financiraju naši iseljenici iz Njemačke, Australije i dr. Kako bilo da bilo, trebalo je skupiti nekih 50 milijuna dinara. Članovi Uprave Hajduka danima su sastančili i razmišljali kako doći do potrebnog novca. Na kraju je Tješimir Belotti, predložio da se digne kredit kod Investiciono – komercijalne banke. Tako je problem financija riješen i Tito Kirigin je mogao planirati put prema Nišu, kako bi pregovarao oko transfera Holcera i Vardića u Hajduk. Zanimljivo je da je u pregovorima imao podršku i nekih igrača Radničkog koji su već nekoliko mjeseci bili bez primanja i vidjeli su spas u ovim splitskim milijunima. Bilo je neizvjesno hoće li Uprava Radničkoga pristati na ponudu Hajduka ili će prevladati neke bolje ponude Crvene zvezde, Dinama ili nekih drugih klubova. Holcerova supruga Vlasta bila je rođena Zagrepčanka i prijetila je opasnost da nagovori svog supruga da umjesto Beograda i Splita izabere Zagreb. Uprava Radničkoga bila je podijeljena i nikako se nisu mogli dogovoriti oko opcije koja bi bila najbolja za njihov klub. Veliku ulogu oko ovog transfera odigrao je Tito Kirigin koji je 5 dana po Nišu lobirao za svoj klub, obilazio članove Uprave Radničkoga uvjeravajući ih da je Hajduk za svih najbolja opcija. Isto je radila i Crvena zvezda koja je poslala čak i Miljana Miljanića, saveznog trenera reprezentacije, da lobira za njih. U svim tim zavrzlamama najbolje se snašao Tito Kirigin. Preko svojih veza doznao je da bi uprava Radničkoga bila zadovoljna s odštetom od nekih 50 milijuna dinara. Stavio je ček na stol i rekao kako će još za nagradu platiti igračima Radničkoga desetodnevne pripreme u Makarskoj. Time je posao bio zaključen. Ostao je još samo jedan problem na koji je trebalo hitno reagirati. Tajnik Radničkoga Saratlić tražio je od Kirigina potvrdu da je tih 50 milijuna dinara uplaćeno na račun Radničkoga. Bila je srijeda, točno 16,00 sati. Hajduku je dan rok da se do 19,00 sati izvrši uplata ili od ispisnica i ugovora neće biti ništa. Tito Kirigin je hitno nazvao Marka Vuškovića kako bi se taj problem riješio. Nastala je uzbuna jer u to vrijeme Investiciono – komercijalna banka nije radila u popodnevnim satima. Hitno su potražili službenicu koja je radila na teleksu. Za nesreću ona je živjela u Dugom Ratu i nije bila kod kuće. Stvar u svoje ruke uzeo je jedan od službenika i samoinicijativno uputio teleks niškoj banci. Stigla je potvrda da je novac zaprimljen prije 19,00 sati i fešta je mogla započeti. Kad su dva dana iza toga sletjeli na splitski aerodrom dočekalo ih je nekoliko stotina zaljubljenika nogometa i Hajduka. Vidjevši Holcera i Vardića nastala je prava fešta s pjesmom i vatrometom.
Dragan Holcer rodio se 19. siječnja 1945. g. u njemačkom koncentracijskom logoru Zwieselu. Odrastao je kod rodbine u Nišu gdje je i započeo svoju nogometnu karijeru. U Hajduk je došao 1967.g. kao već poznati nogometaš reprezentativac. U bijelom dresu odigrao je 419 utakmica i postigao 9 golova. Bio je član zlatne generacije igrača Hajduka s kojima je osvojio 3 prvenstva ( 1971., 1974., 1975. ) i 3 Kupa Jugoslavije ( 1972., 1973. i 1974. ). Od bijelog dresa se oprostio 1975.g. kada odlazi u Njemačku i 6 sezona igra za VB Stuttgart. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 52 utakmice i postigao 9 golova. Kao dobar igrač plemenita kova 2 puta je nastupio za reprezentaciju Europe.
Dragan Holcer (1945. – 2015.)
Miroslav Vardić je također na preporuku trenera Nenkovića došao u Hajduk zajedno sa Holcerom. Rodio se 4. prosinca 1944.g. u Kraljevu. Bio je spretan napadač i jugoslavenski reprezentativac. Za Hajduk je do 1971,g. odigrao 203 utakmice i postigao 74 pogotka. Za reprezentaciju Jugoslavije ubilježio je dva nastupa. Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv Brazila u Beogradu 1968.g. ( 0 : 2 ) i protiv Španjolske, također u Beogradu, u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1968.g.( 0 : 0 ). Nakon odlaska iz Hajduka, od 1971. do 1973. godine član je drugoligaša Borova, a potom karijeru nastavlja u nizozemskoj Bredi. Neko vrijeme je igrao mali nogomet u Sjedinjenim Američkim Državama, pa se vratio u Nizozemsku, u kojoj je ostao i nakon završetka igračke karijere. Miroslav Vardić je imao vrhunske nogometne kvalitete i dao je veliki obol Hajdukovim uspjesima kao pravi profesionalac. Ostao je u trajnom sjećanju navijača kao izvanredno desno krilo, koje je svojim potezima i driblingom oduševljavao. Bio je sudionik veličanstvene Hajdukove titule 1971.g., tako da će njegovo ime biti trajno upisano u velike uspjehe Hajduka.
Miroslav Vardić (1944. – 2018.)
