Jedna od najljepših i najsjajnijih priča iz bogate prošlosti Veslačkog kluba Gusar je svakako osvojena zlatna medalja četverca bez, na Olimpijskim igrama u Helsinkiju daleke 1952. g. Priča je to o četvorici mladića iz istog razreda Realne gimnazije, koji su velikim odricanjem, entuzijazmom, željom i borbenošću ostvarili ovaj prvi veliki uspjeh hrvatskog veslanja. Zasluge svakako ima i trener Davor Jelaska koji je u ovim devetnaestogodišnjacima prepoznao izraziti veslački talent. Želio je imati još jednu momčad kako bi mogao kombinirati posade četverca i osmerca.

Njihov talent došao je do izražaja već 1949. g., kada su u Rijeci na državnom prvenstvu osvojili prva mjesta u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Iste godine na Bledu za malo su izgubili prvo mjesto. Vrijedno je spomenuti i regatu Lago di Como u Italiji gdje su izgubili od veslača Moto Guzzija, prvaka Europe i olimpijskih pobjednika. Naredne dvije godine više nisu znali za poraz na regatama na kojima su sudjelovali.

Klub im je odobrio čamac da ga koriste po vlastitom nahođenju, u skladu s obavezama koje su imali kao maturanti. Smjestili su se u staru drvenu baraku u Poljudu kako bi stalno bili na okupu. Organizirali su svoju svakodnevnicu vezano za učenje, veslanje i ostalo. Majke su im nosile hranu i ostale potrepštine. Kad bi bila bonaca i lijepo vrijeme odmah bi izlazili na more, bez obzira na to da li je dan ili noć.

Osmerac splitskog Mornara bio je najozbiljniji kandidat za Olimpijske igre u Helsinkiju. Bio je sastavljen od kombinirane momčadi Splićana, Šibenčana i veslača Mladosti ( Zagreb ). Bio je to vrstan i jako dobro uvježbani osmerac. Od ostalih kandidata spominjalo se Gusarov  četverac bez kao i četverac zagrebačke Mladosti. O svemu je trebala odlučivati izlučna regata na Bledu.

Gusarov četverac pokazao je izvrsnu formu i pobjedom osigurao odlazak na Olimpijske igre. Nakon regate uslijedile su rasprave u Olimpijskom komitetu, jer je jedan dio članova bio za to da samo osmerac zastupa bivšu državu u Helsinkiju. Nakon duge i mučne rasprave dogovoreno je da, od tog Gusarevog četverca , samo dvojca veslača putuju i to kao rezerve osmerca. Na kraju je iskusni veslački djelatnik Dalibor Parać uspio privoljeti članove Olimpijskog komiteta da pošalju Gusarov četverac u punom sastavu.

U konkurenciji četveraca bez sudjelovalo je 18 posada, među kojima i pobjednik Olimpijskih igra u Londonu 1948. g. ekipa Moto Guzzi, te europski prvaci iz 1951. g., ekipa Belgije. Već prve eliminacijske utrke dale su naslutiti da naš četverac može daleko dogurati.

Konačno, tog 23. srpnja na veslačkoj stazi Meilahti  bilo je po raspredu planirano 7 finalnih disciplina. Osmerac u kojeg se najviše vjerovalo ispao je dan ranije. Tako je ostala jedina šansa da četverac bez osvjetla obraz bivše države na Olimpijskim igrama. Do finalne utrke dokopali su se još Poljaci, Finci, Francuzi i Englezi. Točno u 18,00 sati glavni sudac je dao znak za početak utrke. Nakon minute službeni spiker je dao obavijest o poretku čamaca. Čamac Finske je bio na čelu, a iza su se poredali Francuska, Engleska, Jugoslavija i Poljska. U publici je vladalo veliko uzbuđenje, pogotovo kod naših olimpijaca koji su došli promatrati utrku. Između ostalih tu su bili olimpijci iz Splita, nogometaši Bernard Vukas i Vladimir Beara kao  i vaterpolisti  Veljko Bakašun i Marko Brainović.  I nakon 1000 m. poredak se nije promijenio. Tek u finišu zadnjih 500 m. četvorica Splićana su započeli ludu utrku. Proradio je dalmatinski dišpet i želja da svom treneru Davoru Jelaski donesu zlatnu medalju. U ovoj ludoj završnici prošli su prvi kroz cilj u vremenu 7. min. 16. sec.

Četverac bez u sastavu: Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić odveslao je svoje utrke briljantno i osvojio zlatnu medalju. Ovo je bila prva zlatna medalja na Olimpijskim igrama u novoj Jugoslaviji stvorenoj 1945. g.  Medalje je sretnim i ponosnim veslačima podijelio predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Sigfrid Edstrom.

Prva zlatna olimpijska medalja Jugoslavije i Hrvatske pripala je splitskim veslačima Gusara : Petar Šegvić, Mate Trojanović, Velimir Valenta i Duje Bonačić.

Ovaj četverac iz 1952.g. proglašen je najboljim sportskim kolektivom Hrvatske i Jugoslavije u izboru Narodnog sporta. Tijekom narednih desetljeća primili su niz priznanja za ovaj svoj sportski uspjeh. Grad Split im je odao posebno priznanje uvrstivši ih u prvu postavu Počasnika u Kuću slave splitskog sporta prigodom otvorenja 2007.g.

Predsjednik Olimpijskog komiteta, Šveđanin Sigfrid Edstrom, uručuje veslačima Gusara zlatne medalje u Helsinkiju 1952.g.

Svečani doček olimpijskih pobjednika na splitskoj rivi daleke 1952.g.

Lovorov vijenac koji su pobjednici u četvercu sa ponosno nosili. Danas se čuva u Muzeju sporta – Split.